Osvojeno srebro, uzeta viza – napravljena uvertira za Pariz, fokus se prebacuje na jedino zlato koje fali

Napokon je stavljena tačka. Dugačko ljeto je završeno, odbojkašice su spremne za rastanak, a njihove misli su već negde u Parizu… Bilo je iscrpljujuće, bilo je naporno, ali svakako i uspješno. Da je moglo bolje – moglo je, da je moglo gore – moglo je… Kad se sve sabere napravljena je uvertira za Olimpijske igre, na kojima će juriti jedino zlato koje ovoj sjajnoj generaciji nedostaje. Selektor Đovani Gvideti je upoznao ekipu, imao je vremena da vidi ko šta može, ko kako razmišlja, kako od koje da izvuče maksimum – pa bi naredni izazovi trebalo bar sa te strane da budu lakši…

Ove godine na programu su bila tri takmičenja. U Ligi nacija Srbija nije uspjela da izbori plasman na završni turnir – ostala je posle 12 utakmica na devetoj poziciji sa učinkom 6-6. Posle toga su devojke stigle do završnice Evropskog prvenstva i osvojile srebrnu medalju – devetu vezanu na velikim takmičenjima još od 2015. godine. Za kraj izborile su olimpijsku vizu koja im je definitivno vratila osmjeh na lice posle nešto tužnijeg raspleta EP u Briselu.

Ako se krene od Lige nacija – to je definitivno takmičenje koje je moralo da se žrtvuje. Ni ranije nije Srbiji bilo na listi prioriteta, a posebno u godini kada se igra i EP i juri karta za OI. Iako je igrala kombinovana ekipa cilj je bio da se ode na završni turnir. Ipak, svjetske šampionke su koštali neki neplanirani porazi od Kanade, Dominikanske Republike… Tri naporna putovanja, upoznavanje sa novim selektorom Gvidetijem i njegovim stručnim štabom, oporavak od teških klupskih sezona, malo vremena za uigravanje, nešto duži odmor glavnih uzdanica – sve je to uticalo da se ne ostvari zapažen rezultat i da igra ne izgleda onako kako se očekuje od ovog tima. Prvo takmičenje je prošlo neuspješno, ali brige nije bilo – jer se znalo još početkom godine da je važnije uzeti medalju na kontinentalnom prvenstvu i obezbijediti mjesto u Parizu.

Evropsko prvenstvo je bilo pravo uživanje – sve do finala. Igrale su djevojke lijepu odbojku, protivnici su iz utakmicu i utakmicu gledali sve moćniju Srbiju. U grupi su Tijana Bošković i drugarice ostvarile svih pet pobeda u Gentu, a potom su u razigravanju u Briselu redom rušile Švedsku, Češku i Holandiju. Zaustavljene su u obračunu za zlato, bolja je bila reprezentacija Turske posle pet setova. Finale je bilo spektakularno, publika je ispunila halu do poslednjeg mjesta, predstava je bila vrhunskog kvaliteta, ali na kraju se radovala reprezentacija koju je sa klupe vodio bivši selektor Srbije Danijele Santareli.

Naša selekcija je imala svoje šanse. Dobila je prvi set, vodila je posle i 2:1 u setovima… Ali, poklekla je u završnici četvrtog i u taj-brejku. Maja Ognjenović i Aleksandra Jegdić su igrale pod virusom, osjetilo se to posle odličnih partija koje su pružale do polufinala. Zdrastveni problemi su došli baš u najgorem trenutku… Tijana Bošković je vukla koliko je mogla, ali je nedostajao nešto bolji prijem, nekoliko blokova i odbrana više. Teško su naše djevojke uspijevale da ukrote bombe sa servis linije protivnica, posebno Melise Vargas, pa je samim tim organizacija našeg napada bila otežana. Srednji blokeri nisu bili mnogo upotrebljivi, nije bio previše opasan ni napad iz zone četiri… Ulaskom u igru Bojane Drče i Katarine Lazović došlo je do pozitivne promjene, bila je dobra energija na terenu i djelovalo je da će Srbija krenuti ka pobjedi… Međutim, selektor ih je malo nelogično vratio na klupu i presjekao nalet svog tima. I neki tajm-auti dešavali su se sa zakašnjenjem, bilo je i izmjena koje su donosile kontra efekat od željenog. Sigurno da će i Italijan imati šta da nauči iz ovog meča, jer će i njemu značiti te lekcije za naredna takmičenja.

Naravno, kao i devet godina unazad – Tijana Bošković je bila udarna snaga, glavni pokretač i vođa tima. Dok je nje u ovoj opremi, medalje će dolaziti vjerovatno u kom god sastavu Srbija bila. Odradila je posao kako se i očekivalo, iako je u nekim trenucima imala problema sa lijevom petom. Gvideti se nije usudio previše da je odmara, jer je sa njom i bez nje – ipak neka druga dimenzija. Samo da je zdravlje posluži, pa će i zlato u Parizu biti realan cilj.

Tamo gdje je stala u Briselu, nastavila je na kvalifikacionom turniru za Olimpijske igre. Iako posle velikog broja utakmica, nikome nije bilo jednostavno da igra – ona je sa saigračicama pronašla motiv da pređe još taj jedan stepenik. Možda ovog ljeta i najvažniji. Poraz od Dominikanske Republike bio je upozoravajući, ali već dan kasnije djevojke su pobijedile Holandiju i prikazale jedan od najboljih performansa ovog ljeta. Stigli su i povoljni rezultati protivnika, pa je viza izborena i prije poslednjeg kola. Na kraju desio se poraz od Kine koji nije uticao na raspodjelu olimpijskih karata.

Srbija je osvajanjem vize završila veliki posao, jer neće morati da se opterećuje Ligom nacija i plasmanom preko svjetske rang liste. Sada djevojke mogu da se fokusiraju na klupske sezone, da pokušaju da budu što bolje, kako bi narednu reprezentativnu godinu dočekale spremne za veliki izazov. Olimpijsko zlato je jasan cilj, koji niko ne krije. Medalja u Parizu bila bi čak deseta u nizu za ovu generaciju.

Tamo će o zlatnom oproštaju sanjati Maja Ognjenović – legenda srpskog sporta – koja će peti put učestvovati na Olimpijskim igrama. Sigurno da će Tijana Bošković i saigračice učiniti sve da se 2024. godine pamti kao istorijska. Do tada – neka svako izvuče pouke iz 2023, jer samo tako ovaj tim – djevojke i stručni štab – naredne godine može da bude još bolji.

Pamtiće se da su evropsko srebro 2023. godine Srbiji donijele: Maja Ognjenović, Bojana Drča, Tijana Bošković, Ana Bjelica, Aleksandra Jegdić, Teodora Pušić, Bianka Buša, Katarina Lazović, Sara Lozo, Maja Aleksić, Jovana Stevanović, Mina Popović, Aleksandra Uzelac i Hena Kurtagić.

Kad je olimpijska viza u pitanju, nju su osvojile sve ove djevojke sem Bojane Drče koja nije bila u Ningbou, a u sastavu su bile Slađana Mirković i na nekoliko utakmica Ana Jakšić.

Sve ove devojke žrtvovale su skoro pet mjeseci, obradovale su naciju po ko zna koji put, pa posle svega zaslužuju pohvale i čestitke…

NIZ ODBOJKAŠICA SRBIJE OD 2015. GODINE

2015. bronza na EP
2016. srebro na OI
2017. zlato na EP
2018. zlato na SP
2019. zlato na EP
2020. bronza na OI
2021. srebro na EP
2022. zlato na SP
2023. srebro na EP
2024. …. na Olimpijskim igrama