Oriano Matei: Milo, Duško i Roćen sarađivali sa italijanskom mafijom

Milo Đukanović, Brano Mićunović i Milan Roćen sastali su se u avgustu 1998. godine sa šefom puljanske mafije Santa korone unite Frančeskom Prudentinom, kako bi razgovarali o „problematičnoj situaciji“ u kojoj se našla Crne Gora jer im je italijansko pravosuđe tražilo da im predaju 600 mafijaša koji su se od hapšenja krili u Baru, posvjedočio je 2002. godine pred italijanskim tužiocima Goran Stanjević, koji je nekad radio u Agenciji za strana ulaganja.

Stanjević je u istrazi zvanoj „Montenegro Connection“ identifikovao Mila Đukanovića kao šefa organizovanog kriminala, sposobnog da upravlja raznim nelegalnim poslovima, kazao je za IN4S italijanski broker Oriano Matei, koji je redakciji dostavio stenogram izjave Stanjevića.

„Goran Stanjević, kojeg sam upoznao krajm 1998. je bio predstavnik Crne Gore u Švajcarskoj, tj. u Luganu nekoliko godina, i sigurno je osoba koja je znala i bila upoznata sa mnogim tajnama i trgovinom koja se tih godina odvijala u Crnoj Gori. Nejasno je ipak, kako je moguće da veliki dio Evropske unije i prije svega naš premijer Silvio Berluskoni još uvijek podržavaju Đukanovića i govore u njegovu korist. Ali, eto, život je veoma čudan i nekad neshvatljiv“, prokomentarisao je Matei.

Svjedočenje Stanjevića baca novo svjetlo na nelegalne poslove kojim se bavila Vlada Crne Gore tokom devedesetih godina i kasnije. On je navodno bio zainteresovan za poslovanje Vlade Crne Gore „jer se radilo o ogromnim parama“, ali da je kasnije odustao jer je „shvatio da se ne radi samo o cigaretama, već i o drogi, oružju, prostituciji, švercu ljudi“.

Roćen upoznao Stanjevića za italijanskim bosovima

Da bi se shvatio pun obim veza crnogorske Vlade sa italijanskom mafijom, potrebno je krenuti od Stanjevićevog svjedočenja sopstvene uloge u ovim poslovima. Iako je pokušao da svoju ulogu umanji, izjavivši da se udarnih stvari „ne sjeća“, situacija se ipak može rekonstruisati.

On je u izjavi koju je 3.12. 2002. dao italijanskim tužiocima u Belinconi, kantonu Tičino (Švajcarska) naveo da je njegov posao bio da pronalazi investitore „odrasle ljude“ koji imaju želju i novca da investiraju u Crnu Goru, legalno, ali da mu to i nije baš išlo za rukom. Na to mjesto postavio ga je tadašnjio direktor vladine Agencije Milutin Lalić.

Lugano je, podsjetimo bio grad odakle se kretao italijanski krak krijumčarenja cigareta iz Crne Gore. Upravo se ovdje oprao gotovo sav novac koji je italijanska mafija uplaćivala crnogorskim vlastima. Stanjević se u Švajcarskoj upoznao sa „vodećim ličnostima“ šverca duvana, bosom Santa korone unite Frančeskom Prudentinom kojeg su zvali „ocem duvana“ na Mediteranu, njegovim advokatom Andreom Moratijem i bosom napuljske Kamore Ćirom Madžarelom.

„Lalića sam upoznao u zgradi Vlade Crne Gore u Podgorici. Upoznao nas je jedan od mojih prijatelja koji je bio šef obezbjeđenja predsjednika Mila Đukanovića. Preko njega sam upoznao veliki broj ljudi kjoji su se kretali oko njega. Zvao se Nebojša Kruščić. On je bio direktor Vladine Agencije“, počeo je svoje svjedočenje Stanjević.

Upitan da opiše kako se upoznao sa Đukanovićem, kazao je da se s njim, do 2002. susreo 2-3 puta, te da su nekoliko puta u Crnoj Gori igrali košarku.

„Nije to bio lični susret, on se mene ne sjeća. Mogu reći da ga ne poznajem lično“, kazao je on.

Na čuđenje tužioca kako je sa njim igrao košarku, tj. kako je moguće da predsjednik neke države igra sa osobama koje ne poznaje ovaj je odgovorio:

„Moj najbolji prijatelj je bio njegov šef obezbjeđenja, tako smo se susreli. Možda smo razmijenili ‘kako si’“.

Objasnio je da je osobe koje su švercovale cigarete upoznao u Švajcarskoj, i da nijednog od njih nije sreo u Crnoj Gori.

„Oni su me u početku tražili jer su znali da sam predstavnik vladine Agencije. Valjda su htjeli da preko mene uspiju da pronađu rupu kako bi ubacili nekog od spolja, da ubace još jednu grupu, ili nešto tako“, kazao je Stanjević.

Navodno se nije sjećao imena svih, osim „izvjesnog Ćira Macarele i Karleta Kripe“.

Međutim, Stanjević nije upoznao nikog iz bankarskog svijeta. Naime, Macarela je bio šef napuljske mafije čiji je glavni posao bio šverc cigareta. Napuljska Kamora i puljanska Santa korona unita bili su glavni saradnici crnogorskog režima tokom devedesetih godina, a jedno vrijeme su se i krili u Crnoj Gori.

Upitan da objasni gdje je upoznao bosa Santa korone Frančeska Prudentina, on je opisao njihov susret koji se odigrao na Svetom Stefanu u avgustu 1998. godine. Navodno je bos mafije bio u blagoj depresiji.

„Prudentina sam sreo u Crnoj Gori. Upoznao nas je jedan naš prijatelj. Zvao se Roćen. Ne znam šta je bio po činu u crnogorskoj policiji, i zvao me na informativni razgovor u Budvi, u Crnoj Gori. Sa mnom je tada išao izvjesni Nedo Kaneva: on mi je u početku rekao da ide u Kazino, na Sveti Stefan. Otišao sam sa njim, posle tog razgovora u policiji, i u Crnoj Gori sreo Prudentina. Sa njim sam razgovarao jedno 5-10 minuta.

Nismo razgovarali o ničemu posebno, jer je koliko sam shvatio crnogorska policija bila pod pritiskom kako da reaguje: da li da uhapsi sve ljude koji se bave švercom cigareta – ne govorim o drugim jer o njima ništa ne znam, samo sam čuo da se švercuju razne stvari – oni nisu znali da ih hapse ili ne. Prudentino mi je izgledao potišten, shvatio je da je sve gotovo. Nakon toga ga više nisam vidio. To je bio u avgustu ’98 godine“, ispričao je Stanjević.

Sastanak Roćena, policije i mafije

Prema svjedočenju Stanjevića, na Sv. Stefanu se odigrao sastanak sa policijom, a deset minuta nakon što je završen došao je i Prudentino, sa kojim se ovaj upoznao.

„Milan Roćen je bio savjetnik Đukanovića. Na samom sastanku nije bio prisutan Prudentino. Na njemu se razgovaralo sa problemima koje je Crne Gora imala u tom trenutku. Italijansko pravosuđe ih je pritiskalo da … pa u tom trenutku se sigurno jedno 500-600 Italijana se nalazilo u Luci Bar gdje su se bavili švercom citareta ili su se tu sakrili kada je iz Italije stigao nalog za njihovo hapšenje“, opisao je događaj Stanjević.

Navodno, nije znao zašto su pozvali i njega, i nije se sjećao ničega što je tog dana dogovoreno.

„Milio sam da se radi o prijateljskom sastanku dok nisam ušao i shvatio da je sastanak zvaničan. Tamo je bilo prisutno 5-6 policajaca, političara i policijaca. Jedino čega se sjećam je da je bio prisutan i Milan Roćen. Sjećam se da je tamo bio i neki Sekulić jer mi se on predstavio“, kazao je on.

Na pitanje istražilaca ko je vodio sastanak, ovaj je kazao da ga je vodio Roćen.

Đukanović marioneta u rukama Mićunovića

Na pitanje da li poznaje Brana Mićunovića, on je odgovorio potvrdno.

„Brana Mićunovića poznajem više od 20 godina, to je moj zemljak. Ne poznajem ga baš dobro ali ga znam, mi smo mali grad (Nikšić) gdje svako zna svakog. Mićunović je jedan od vlasnika Kazina u Crnoj Gori.

Prema mom mišljenju, upravo je on rukovodio cijelim švercom cigareta na teritoriji Crne Gore, ali i sa Srbijom i Bosnom. On mi se uvijek činio kao jedan od najjačijih ljudi tamo, čak postoje naznake da je on prvi čovjek u biznisu tamo, i da je predsjednik Đukanović samo marioneta u njegovim rukama“, kazao je Stanjević.

Kazao je i da misli da se Mićunović poznavao sa Prudentinom.

„Jer, Prudentino je bio na Svetom Stefanu koji je praktično držao Mićunović, mislim da su bili tamo zajedno“, kazao je on.

Pojasnio je i da se Prudentino spasio u Crnoj Gori nakon što je italijanska policija počela hapšenje Satna korone sakrio u Crnoj Gori, te da smatra su mu zaštitu garantovali lično Đukanović i Mićunović.

Mićunović je kasnije „naplatio“ ovo prijateljstvo.

Prema navodima Stanjevića upravo je Prudentino bio onaj koji je uložio u petu licencu za cigarete.

„Iza svega je u stvari stajao Brano Mićunović, koji je htio da što više novca izvuče iz Prudentina“, kazao je on, ali nije znao kuda su završili njegovi novci.

Podgorička banka „protočni bojler“ italijanske mafije

Podgorička banka, današnja Societe Generale Montenegro se ne pominje samo u spornom kreditu od milijardu dolara podignutih na ime ekonomskog razvoja Crne Gore. Ona još jednom iskrsava kada se pominje šverc cigareta, te se ne može raditi o slučajnosti.

Na pitanje tužilaca gdje su stavljen novci koje je šef italijanske mafije priložio za petu licencu, da li u Švajcarskoj ili Crnoj Gori, Stanjević je kazao da se radi o Podgoričkoj banci.

„Novci nisu stavljeni na račun banke, nego položeni kao depozit banke. Poslije su ti novci nestali. Ali kako se to dogodilo nisam shvatio“, kazao je Stanjević.

Na pitanje da li zna da Podgorička banka ima račun pri UBS u Cirihu, odgovorio je potvrdno.

U šverc umiješan i Duško Marković

Među „zvučnim“ imenima se pojavljuje i sadašnji premijer Crne Gore Duško Marković.

Prema navodima Stanjevića, „Marković ga je nazvao kako bi našao petu licencu za Crnu Goru“, ali ovaj navodno nije htio da ima ništa sa tim.

Na pitanje jednog od tužioca o kojem Markoviću govori, on je pojasnio da se radi o Dušku Markoviću.

„Marković me zvao da dođem dolje (u Crnu Goru) ali sam ja odbio. Marković je šef… kako se može prevesti informativne bezbjedonosne službe? To je dio…“, kazao je Stanjević a jedan od tužilaca je upitao: „Policije?“

„Da, recimo policije“, potvrdio je ovaj.

Objasnio je i da Markovića ne poznaje lično, a na pitanje tužilaca zbog čega bi Marković zvao baš njega, odgovorio:

„Oni su dobro znali da ja živim u Luganu, znali su da preko Lugana ide većina šverca cigareta“.

Napomenuo je još jednom da je odbio da dođe u Crnu Goru jer je znao da se radi o ilegalnom poslu.

„Cijela Crna Gora je govorila o ogromnim količinama droge. Ali govorilo se i o švercu oružja. Govorili su mi kada bih dolazio u Crnu Goru: ‘Možda možeš da da nađeš nekom kojem možemo poslati malo oružja’? Znao sam da su magacini u luci Bar puni oružja. Radi se o oružju koje je ostalo nakon raspada Jugoslavije“, posvjedočio je on.

Stanjević nije bio siguran odakle je oružje, ali da je sigurno pripadalo vojci Jugoslavije.

„Prodavali su ga u Libiju, Siriju, u arapske zemlje gdje su uvijek sukobi. Onda, radilo se i o švercu ljudi: Svi u u Crnoj Gori znali da se preko Crne Gore i Albanije švercuju ljudi, prije 2-3 godine 100 Cigana se udavio u cigana udavilo u vodama Crne Gore…

(IN4S)