Pomno prateći afere “Atlas” i “Koverat” Prava Crna Gora zaključuje da jedan od krucijalnih zadataka opozicionih partija, ali i nezavisnih medija, mora biti borba po svaku cijenu da se pomenute afere ne gurnu po tepih, ali i da se insistira na odgovorima koje SDT uporno ignoriše.
S tim u vezi, Prava Crna Gora postavlja sledeća pitanja nadležnim organima:
• Zašto policija obezbjeđuje vilu na Gorici koja formalno pripada Vladanu Ivanoviću, a neformalno, prema riječima Duška Kneževića, Milu Đukanoviću?
• Zašto Tužilaštvo ćuti na tvrdnje Prave Crne Gore da je parking pored famozne vile zapravo oteto zemljište koje po svim katastarskim dokumentima i dalje pripada Glavnom gradu?
• Zašto predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i dalje nije saslušan u Tužilaštvu zbog tvrdnji da je upravo on dogovorio primopredaju koverte sa 100 000 Eur?
• Zašto ASK nije pokrenula postupak protiv Demokratske partije socijalista zbog već dokazanih koruptivnih radnji?
Istovremeno, u kontekstu ovakvog vanrednog stanja u državi, postavljamo pitanje ministru Unutrašnjih poslova Mevludinu Nuhodžiću:
• Zašto uporno ćuti oko katastrofalne bezbjednosne situacije u Glavnom gradu, gdje smo samo u poslednjih nekoliko dana svjedočili nekoliko pucnjava, uz raznošenje bombom u strogom centru grada?
Zašto se gospodin Nuhodžić ni jednom riječju nije oglasio o najnovijem ubistvu u strogom centru grada? Ovim ćutanjem, koje traje mnogo duže, već demonstriranom neprofesionalnošću, neodgovornošću da se otkriju počionioci brojnih nerasvijetljenih ubistava, stičemo utisak da je ministar Nuhodžić zapravo – ministar za nerasvijetljena ubistva.
Prava Crna Gora, zbog svega navedenoga i opšteg stanja haosa i rasula u društvu, vjeruje da je ovo trenutak koji mora uticati na sve parlamentarne i vanparlamentarne opozicione subjekte, da se ujedinimo i što prije započnemo koordinisane, osmišljene i konstantne proteste. Opozicione političke partije sa svojim infrastrukturama moraju što prije krenuti u ovaj proces. Stoga apelujemo na kolege iz opozicije da se, stavljajući po strani razmirice i razlike, a imajući u vidu istorijsku važnost trenutka, što prije sastanemo i sjednemo za isti sto gdje ćemo konkretizovati zajednički plan i dinamiku otpora.