Ontologija tišine

Piše: Sibin

Zlo ima moć da zaustavi život. Prag je u pogrebnoj tišini.

Iz katedrale, biskup šalje jedinu moguću poruku: na ovakvo nešto, nema odgovora. Da: jedini mogući odgovor jeste nemogućnost odgovora.

U teoriji se stvari donekle drže, u praksi, one se raspadaju.

Kakvi bismo sada bili u očima velikog filozofa Drugosti, Emanuel Levinasa, pošto se smrt sije u Gazi? Drugi bez kojeg ne mogu potvrditi sebe, jer govor je intersubjektivan, sada se percipira kao ono što se mora pokoriti i isterbiti! Otvoreno sa primjenom apsolutne dominacije.

Da li je, zaista, Kjerkegor u pravu kad kaže kako je – Dobar Bližnji, samo mrtav Bližnji.

Ništa nije strašnije, olujnije, nepodnošljivije od – glasa proroka. Vrijeme je (uvijek već) blizu, ostaje pokajanje, dakle, jedini način da se ispravi prošlost. Međutim, ostaje pitanje: je li onda – život, bivanje kroz i ka smrti?

Zato je prije Hrista bilo rečeno da se molimo i radimo, sa Njegovim dolaskom, dodato je: pokaj se.

Kad danas vidimo Prag, ostajemo bez odgovora, kojeg života kao takav oduvijek uskraćuje.

Na pola koplja spuštene su crne zastave…