Odslužen pomen Mitropolitu Amfilohiju; Mitropolit Joanikije: Iako je otišao, on je sa nama; Prosto je odletio u naručje Božije

Povodom četvrte godišnjice od upokojenja blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija danas, 30. oktobra, odslužena je Sveta arhijerejska zaupokojena liturgija u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, nakon koje je odslužen pomen na njegovom grobu u Paraklisu Svetog Amfilohija Ikonijskog, koji se nalazi u kripti Sabornog hrama.

Svetom službom Božijom načalstvovao je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop sarajevski i Mitropolit dabrobosanski g. Hrizostom uz sasluženje visokopreosvećene gospode mitropolita: crnogorsko-primorskog Joanikija, bregalničkog Ilariona (Ohridska arhiepiskopija – Makedonska pravoslavna crkva), mileševskog Atanasija, raško-prizrenskog Teodosija, zahumsko-hercegovačkog Dimitrija, kao i preosvećene gospode episkopa delčevsko-kameničkog Marka (Ohridska arhiepiskopija – Makedonska pravoslavna crkva), pakračko-slavonskog Jovana, budimljansko-nikšićkog Metodija, dioklijskog Pajsija, mnogobrojnog sveštenstva i sveštenomonaštva u molitvenom prisustvu blagočestivog naroda, predstavnika vlasti, političkog i javnog života.

U toku Liturgije, Mitropolit Joanikije je rukopoložio u čin prezvitera đakona Stefana Đerkovića.

Nakon pročitanog jevanđelskog začala riječima arhipastirske besjede sabrane je poučio Preosvećeni Episkop pakračko-slavonski g. Jovan, koji je kazao da se današnja jevanđelska priča o gubavcu koga je Isus iscijelio, a koji mu se obratio riječima „Gospode, ako hoćeš možeš me očistiti”, pred nama djelimično ponovila i ispunila dolaskom Mitropolita Amfilohija i Vladike Atanasije u one krajeve u kojima se narod ne samo odrekao živoga Boga, nego je smatrao da je njegova dužnost da Boga progoni:

„U naše vrijeme pred nama podigli su se ljudi koji su Boga ne vratili, nego je Bog njih poslao da se preko njih vrati u ovu zemlju. I gle, obnovljeni narod, oni koji pamte ta užasna vremena i oni koji su o njima samo čuli, i oni koji su vidjeli bratsku krv iz koje je svo to zlo proizašlo, i oni koji su se tek rodili kada je počeo preporod ovdje, evo, ovdje svi sabrani u Hramu Vaskrsenja na mjestu gdje traga nije bilo Božijem imenu, Božijem licu, gdje ni traga nije bilo ni milosti, ni dobroti, ni bratoljublju, ni sestroljublju, ni čovjekoljublju. Gdje su ljudi o časti pričali, ali časti nije bilo jer kako nečastimo Boga, ako NJega ne počastujemo kako ćemo počastvovati brata svoga. I onda je Bog poslao milost svoju i poslao proroke među nas, jer ništa manje nije bilo potrebno da bi se podigla iz pepela Crna Gora, da bi se podigla iz pepela Hercegovina. Zato i naša blagodarnost Bogu mora biti beskrajna!“

Mitropolit dabrobosanski g. Hrizostom: Mitropolit Amfilohije je mnogo značio za Crkvu

Po otpustu sabranima se obratio Visokopreosvećeni Arhiepiskop sarajevski i Mitropolit dabrobosanski g. Hrizostom koji je kazao da se danas molitveno sjećamo Vladike Amfilohija koji je mnogo značio ne samo za Mitropoliju crnogorsko-primorsku, nego uopšte za Crkvu vaseljensku, posebno za našu pomjesnu Srpsku pravoslavnu crkvu:

„Danas je sigurno i radostan dan, jer smo u pretprazništvu ili navečerju velikoga dana uspomene i prazika Svetoga Petra Cetinjskoga, kada ćemo se sjutra, ako Bog da, naći na Cetinju molitveno i tako proslaviti jednog velikoga jerarha i mudroga arhipastira, koji je u svoje vrijeme ostavio pečat i biljeg na istoriju ove zemlje, Crne Gore i našeg naroda, koji se hrabro borio. Posle toliko vjekova, decenija i godina, njega je upravo u tom velikom podvigu, velikoj borbi duhovnoj, slijedio sveti Vladika Amfilohije, koji je zaista kao niko prije njega, pa teško da će neko i poslije njega, uspjeti tako moćno, tako silno, blagodaću Duha Svetoga, da kažemo, i Duhom Svetim, da nadahne ovu zemlju, ovaj narod, da promijeni sve ono što je bilo prethodno. Nije to bilo lako, nije to bilo jednostavno, ali se hrabro borio s blagodaću Božijom kao proroci u Starom zavjetu, kao svetitelji u Novom zavjetu, apostoli i Sveti Božiji ugodnici, kao Sveti Petar Cetinjski.“

Vladika Hrizostom je naglasio da je Mitropolit Amfilohije bio dobar primjer svima, upravo onako kako je pjevao Sveti Vladika Rade (Petar II Lovćenski Tajnovidac), da ono što govori svojim rječima, to potrvđuje svojim činom, jer to je ono što čini upravo sveštenika, arhijereja posebnim, izuzetnim.

„Mi ne kažemo da je neko umro, mi kažemo da se predstavio u Hristu Gospodu, da se on upravo sa Njime sjedinio i postao saučesnik i učesnik Carstva nebeskoga. Crna Gora je za nas kao što je Lovćen među planinama. Tako je i Crna Gora u našim srcima i našim dušama među svim našim srpskim državama, onaj svetionik koji nas uvijek obasjava, koji nas je inspirisao da budemo ponosni. I kada smo bili u bijedama i nevoljama, mi smo samo pjevali o Lovćenu, o NJegošu, o vrijednostima koje upravo oni simbolizuju. Zato neka Bog danas sve blagoslovi molitvama našega upokojenog blažene uspomene Mitropolita Amfilohija, neka blagoslovi ovu Eparhiju, Crnu Goru i svakog čovjeka ovdje, da upravo njegova borba bude prihvaćena i blagoslovena od svakog čovjeka Crne Gore“, poručio je Mitropolit dabrobosanski g. Hrizostom.

Mitropolit Joanikije: Iako je otišao, on je sa nama

Potom se Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije zahvalio gospodi arhijerejima, sveštenstvu, monaštvu i vjernom narodu koji su došli u hram na ovaj veliki dan, kada se sjećamo blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija:

„Hvala Vam Visokopreosvećeni i dragi brate u Hristu Mitropolite Hrizostome, hvala vaša visokopreosveštenstva i preosveštenstva, što ste došli na ovaj dan pomena blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju da se pomolimo, da uznesemo naše molitve Gospodu, ali i da se okupimo oko njegovoga groba. On je prosto odletio u naručje Božije. Iako je otišao, on je sa nama! Evo, vidimo da nas okuplja, da nam Gospod ukazuje na njegova djela, na njegove zasluge i sa radošću dolazimo na ovaj godišnji pomen, da se okupimo oko njegovog groba. Ovdje su i predstavnici vlasti, Vlade Crne Gore, ovdje je i bivši predstavnik Vlade koji je ispratio Mitropolita Amfilohija ispred ovoga Hrama, ovdje su mnogi sveštenici, ovdje imamo drage i ugledne goste. Svima vam hvala!“