ODGOVOR OCU JAKOVA MILATOVIĆA

Povodom jučerašnjeg reagovanja tate predsjednika države Jakova Milatovića, Milana, gdje navodi da će pokrenuti sve pravne mehanizme ukoliko naša redakcija bude nastavila da prenosi kolumne Petra Milatovića Ostroškog, reagovao je i sam Petar Milatović.

Njegovo reagovanje prenosimo integralno.

Dragi i veseli rođače Milane Milatoviću, svojevremeno, tačnije rečeno 1994. godine, u svojoj knjizi „Proroci govore Srbima“ (studija o vidovnjacima), „Glas Srbaˮ, Beč 1994.;

CIP-Katalogizacija u publikaciji

Narodna biblioteka Srbije, Beograd

ID = 25433356 i 291.32

proročki sam najavio dolazak tvog sina Jakova na čelo Crne Gore, kad je tvoj sin, neka je živ i zdrav, imao svega 8 godina iako nisam poznavao ni tebe ni tvog sina, ali postoji nešto što se zove – prozorljivost.

Dragi i veseli rođače Milane Radojičin Milatoviću, juče si poslao sledeće elektronsko pismo redakciji Borbe koje doslovno glasi: „Draga redakcijo Borbe, Milan Milatović je, diplomirani pravnik u penziji (70 godina) iz Podgorice. Sin mi je Jakov Milatović, predsjednik Crne Gore, kojega svakodnevno preko vašeg portala blati moj rođak Petar Milatović. Samo da znate u Crnoj Gori postoji oko 300 kuća bratstva Milatovića od kojih se 99% odreklo od tog našeg rođaka Petra Milatovića. S njim ne priča taman toliko Milatovića. Vidim da mu prenosite sve te laži i nesitine o mom sinu. Ako to ne provjerite i na neki način ne zaštitite moga sina od laži i nestina sigurni budite da ću u zaštiti svoga sina povući sve moguće pravne instance u Crnoj Gori i Evropi…“

Krenimo redom dragi rođače, notorna je neistina da se od mene odreklo i ne priča sa mnom 99 odsto Milatovića od ukupno 300. Kako imaš obraza rođače da širiš takve gnusne neistine? Gdje će ti duša? Rusi i Srbi imaju zajedničku poslovicu koja glasi – Ko nema stida, ne brine ga sramota!

Prava je istina da sam se ja sudski odrekao jednog Milatovića koji je meni oteo plac i podigao (ras)kuću na placu koji mi je poklonio otac u februaru 1987. godine, a to je uradio dok sam bio u emigraciji, a emigrirao sam zato što sam, kako piše u dispozitivu presude od 12. marta 1981. godine «javno tvrdio da je jugoslovenski Ustav iz 1974. godine školski primjer pravne obmane obmane srpskog naroda i da takav Ustav predstavlja strašnu uvertiru u budući krvavi vjersko-nacionalni i građanski rat koji će da povedu komunisti kao lažni nacionalisti i kod Seba, i kod Hrvata i kod Slovenaca i ostalih….»

Odrekao sam se tog Milatovića jer je prijetio da će od Mila Đukanovića uzeti 300 hiljada njemačkih maraka za moju glavu u emigraciji. Odrekao sam se tog Milatovića jer je u danilovgradskoj policiji tražio da mu omoguće sastanak sa Milivojem Katnićem, ondašnjim javnim tužiocem o navodnom mom učešću u rušenju spomenika na Ravnom Lazu, a ja sam u to vrijeme bio u Beču i zbog toga je na 6 mjeseci zatvora osuđen neki Vojvodić, pa sada taj žalosni Milatović, koga sam se sudski odrekao, može da informiše Milivoja Katnića u zatvorskoj ćeliji u Spužu. Odrekao sam se tog istog Milatovića koji me dva puta napao fizički i verbalno zbog čega je dva puta sudski osuđen u Danilovgradu. Dakle, nije istina da se 297 Milatovića odreklo mene nego je istina da sam se ja sudski odrekao jednog Milatovića i ne bih više o tim detaljima i bruci nekih Milatovića, jer bi sve bilo na tvoju štetu i zato bih te zamolio rođače da odeš u naš zavičajni Ostrog i pred ćivotom Svetog Vasilija Ostroškog zatražiš oproštaj zbog izrečenih strašnih laži o meni u tvom jučerašnjem pismu Borbi!

A sada konkretno o tebi lično, brk u brk, oči u oči!

Nedavno je umro tvoj bliski časni rođak u Danilovgradu. Na sahranu nisi došao ni ti, ni tvoj sin Jakov, niti ste porodici časnog pokojnog rođaka izjavili saučešće lično, telefonskim putem ili putem telegrama, a Milo Đukanović je redovno išao na sahrane i jednih i drugih. Umjesto tebe saučešća sam ja primao na molbu supruge tog našeg časnog rođaka koji je tebi bliži nego meni! Toliko o tome ko s kim ne govori među Milatovićima!

Dragi i veseli rođače Milane Milatoviću, ti bi htio da uređuješ Borbu i urednik ti je korektno, stručno, dakle visoko profesionalno objasnio, vidjeti link.

Dragi i veseli rođače Milane Milatoviću, istina je moj vrhovni princip, jer onaj ko Istini služi onako kako Bog služi grešnima, taj postaje aristokrata neba po ovozemaljskoj plakaonici i u svako doba dana i noći uživa gostoprimstvo Boga i siromaha istovremeno, a sa tim moralnim kapitalom kupuje se cijelo nebo koje je svima nama iznad glava. Dakle, imajući na umu moj životni kredo, stojim cijelim svojim patriotskim, stvaralačkim i intelektualnim bićem iza svakog svog objavljenog teksta, ne samo o tvom sinu, nego o svakome za zadnjih 56 godina mog novinarskog i književnog rada, jer ko je god skrenuo sa srpskog svetosavskog puta nalazio se, i nalaziće se uvijek, ispod lupe kritičke analize iz mog beskompromisnog pera koje ne trpi trule kompromise na štetu Istine.

To što Istina vrijeđa one koji se služe naistinama i prevarama, nije moj problem nego njihov.

Dakle, s obzirom na značaj Istine u mom životu dozvoljavam sebi slobodu da narod upoznam sa činjenicama koje se tiču direktno tebe, pa ti izvoli, kako si naglasio juče u reagovanju Borbi, da ćeš „povući sve moguće pravne instance u Crnoj Gori i Evropi“.

Dragi i veseli rođače Milane Milatoviću, nisam uopšte znao da postojiš sve do 15. juna 2020. godine. Tada si, da te podsjetim, svratio kod mene koji sam tek spustio kofere doletjevši prvim avionskim letom iz Beča poslije namjerno izazvane pandemije sa virusom Korona. Tada si mi se predstavio, rekavši da si bio direktor „Mermera“ između Pažića i Lalevića, naglasivši „mi Milatovići izuzetno cijenimo Petra Milatovića Ostroškog koji je značajno ime“ i pri tom si me pitao: „Imaš li rakije?“. Objasnio sam ti da sam tek sada doletio iz Beča i da u avionu nisam smio da nosim rakiju, ali kupiću sada pa ću te uvijek častiti. Je li istina sve ovo Milane Milatoviću?

Dragi i veseli roćače, drugi put si došao u moju kuću u junu 2021. godine poslije moje ženidbe. Ja i moja supruga smo te ljudski dočekali. S obzirom da 56 godina nisam išao u Daboviće gdje je rođen moj pradjed Jovan koji je, kao najbogatiji Milatović koji je došao iz Amerike, finansirao svadbu jednog našeg bliskog pretka. Tom prilikom sam ti se požalio da sam zaboravio mnoge staze u Dabovićima i ti si mi predložio da iduće nedjelje odemo zajedno, rekavši doslovno: „Doći ću ja sa mojom ženom, pa ćemo ja i moja žena, ti i tvoja gospođa zajednički otići da obiđeš starevinu“. Na moje pitanje kad ćete doći rekao si da ćete doći u nedjelju u 10 časova. Nisi došao tada ni kasnije, ni do ovog trenutka dok ispisujem ove redove. Je li ovo istina Milane Milatoviću?

Dragi i veseli roćače, poslije godinu dana zaustavio si auto pored mene ispred mog dvorišta i naš razgovor je tekao doslovno:
– Dobar dan rođače.
– Dobra ti sreća Milane, hajde u kuću na kafu i rakiju.
– Nemam vremena, žurim. Čuo sam da si ljut na mene što nisam došao kako smo se dogovorili, a nisam mogao jer sam morao ići u Beograd, sin mi je bio bolestan.
– Milane, nisam uopšte ljut nego ožalošćen i ko ti je rekao da sam ljut?
– Tvoja sestra Rada (Jovanović inače majka Nikole Jovanovića koja je negirala da je uopšte vidjela Milana Milatovića poslednjih 10 godina – napomena autora).
– Svašta Milane, pa zašto mi bar nisi telefonirao kad si imao moj broj da te ne čekam uzalud?
– Izgubio sam broj. Koji ono bješe tvoj broj.
– 067 077 688
– Čekaj da pozovem pa će ostati moj broj. Evo pozvao sam, zvoni, ostaće Petre moj broj na tvom telefonu. Žurim sada, hajde zdravo
– Srećno rođače!
Poslije ovog razgovora ušao sam u kuću, uzeo telfon sa radnog stola i na svoj užas ustanovio sam da uopšte nisi pozvao, već si na prazno tipkao i folirao da si me zvao. To su, dragi i veseli roćače Milane Milatoviću, najobičnije uličarske fore, mada je i najgorim uličarima danas ispod časti da tako postupaju, već tako postupaju samo seljoberi koji su ušli u grad ali grad nije ušao u njih, dok seljacima skidam šešir koji nosim, jer častan seljak je održao i odbranio svaku državu koju u državnu stravu pretvaraju seljoberi koji su ušli u grad i u koje grad nikad nije ušao, da parafraziram mog prijatelja pokojnog dr Jovana Marića. Je li istina ovo Milane Milatoviću?

Ondašnja ministarka odbrane dr Olivera Injac upoznala se sa mnom i pozvala me da dođem na promociju tvog sina Jakova u Domu kulture u Pavlovgradu (Danilovgradu). Došao sam i ispred Doma kulture bio u društvu šarmantne dr Olivere Injac pred brojnim narodom ispred. Ti si , Milane, naišao, pozdravio se sa mnom rekavši: „Hvala ti rođače što si došao na promociju mog sina, jer to ima dosta značenja s obzirom da iza sebe imaš dosta simpatizera.“

Odgovorio sam ti doslovno gledajući te ravno u oči: „Rođak Petar Milatović drži riječ za razliku od nekih drugih koji je gaze!“ Je li ovo istina Milane Milatovviću?
Poslije tebe naišao je tvoj sin Jakov i Olivera Injac pozvala Jakova da se upozna sa mnom, predstavila me kako dolikuje, rukovali smo se, imao sam osjećaj da u ruci držim mrtvu ribu a ne ruku tvog sina, budućeg predsjednika države, a pogled mu je bio preko mog ramena u stranu umjesto da me gleda u oči priikom upoznavanja. Dragi rožače Milane, zaboravio si da tvoj rođak Petar i te kako dobro poznaje pojedinačnu i kolektivnu psihologiju i govor tijela.

Dragi i veseli rođače Milane Milatoviću, prošle godine u kafani Matkovića u Pavlovgradu (Danilovgradu) prišao si i pozdravio me, obrativši mi se riječima moje doslovno citiram:
– Dobro jutro rođače.
– Dobra ti sreća rođače Milane.
– Nemoj da mi kritikuješ sina?
– Ne kritikujem nego ga podučavam, treba da znaš da postoji edukativna kritika, dakle pozitivna.Ukazao sam tvom sinu da nije smio da čestita Veliki petak sa fotografijom svoje porodice ispred koje je stajala na stolu korpa sa šarenim jajima, jer Veliki Petak čestitaju samo satanisti! Kako Milane nisi naučio sina da se ne čestita Veliki petak jer je Velik Petak najtužniji dan u hišćanstvu. A možda ni ti to nisi znao. Odgovori svojoj savjesti, a ne meni!
– Nije on čestitao nego su to njemu podmetnuli ovi njegovi iz njegovog kabineta!
– Milane, ne pokušavaj da me ubijediš u ono što nije istina jer dobro poznajem domaći i međunarodni protokol, tim više što sam radni vijek proveo u Evropi koju novopočeni „Evropljani“ poznaju samo na geografskoj karti, a mnogi je ni na njoj ne mogu pronaći!“

Je li ovo istina Milane Milatoviću?

Dakle, dragi i veseli rođače Milane Milatoviću, kad je tvoj sin, aktuelni predsjednik Crne Gore, čestitao Veliki Petak, dakle najtužniji dan u hrišćanstvu, odmah mi je bilo jasno da je riječ o čovjeku van vjere i bez opšteg obrazovanja koje u Evropi, za koju se politički zalaže, podrazumijeva poznavanje opšte hrišćanske kulture.

Dragi i veseli rođače, da sada pređem na tekstove o tvom sinu.

Naime, umjesto da si sina Jakova ti, kao otac, podučio i uputio na elementarne etičke i saznajne staze koje se podrazumijevaju kod čovjeka koji je sklop misaonih, duhovnih i emotivnih konstelacija po mjeri Boga, morao sam to ja umjesto tebe da uradim u svojim kolumnama iza kojih stojim cijelim svojim patriotskim i stvaralčkim bićem.

Javna ličnost mora da podnosi račun svojoj savjesti i narodu i javna ličnost je izložena opravdanoj kritici svih devijacija koje proističu iz njegovog svjesnog ili nesvjesnog djelovanja.

Ja nisam tvog sina kritikovao da bih ga ponizio već da bih ga podučio. To se zove pozitivna kritika na koju nisu navikli oni koji još misle glavom Josipa Broza.

Dragi i veseli rođače Milane Milatoviću, ti znaš da je tvoj sin Jakov došao na vlast glasovima 220 hiljada građana Crne Gore, od kojih su u 90 odsto slučajeva bili glasovi Srba i tada tvoj sin nije gledao da li su to glasovi Srba koje je makijavelistički iskoristio. Dakle, tvoj sin Jakov nije gledao da li su ga glasali Srbi, Crnogorci, građani, nacionalisti, kulturni, vaspitani, nekulturni i nevaspitani…, što reče Milan Knežević svojevremeno: „Jakove, da se kandidovala Raza Murova sa Konika za nju bi glasali, a kamoli za tebe!“

Sada se tvoj sin Jakov javno ograđuje, bolje rečeno izdaje sve Srbe, sve Crnogorce, nacionaliste, sve one navodno nekulturne, sve one takozvane nevaspitane i cijeni samo one kulturne građane koje je, po svoj prilici vaspitavao Ranko Krivokapić, u stvari Krivomozgić, kako ga je svojevremeno krstio počivši mitropolit Amfilohije! Pravljenjem razdora među Srbima, Crnogorcima, građanima, favorizujući jedne i eklatantno zapostavljajući druge kao građane drugog i trećeg reda, tvoj sin krši Ustav Crne Gore, ali o tom potom.

Dragi i veseli rođače, u svom elektronskom pismu uredniku Borbe maltene si zaprijetio da ćeš „u zaštiti svoga sina povući sve moguće pravne instance u Crnoj Gori i Evropi“.

Dužan sam da te obavijestim, odnosno da te podsjetim, da sam od 1968. godine do sada uvijek bio na braniku istine i takav ću ostati i koga god sam argumentovano kritikovao za zadnjih 56 godina taj je otišao na smetlište istorije, neki u zatvor, neki na groblje, a ja i dalje ponosno i odvažno stojim na braniku istine i takav ću ostati dok sam živ, a i poslije moje smrti stajaće moje knjige, do sada 45, na srpskom i stranim jezicima, a biće ih još dosta!

Da te kao stariji, iskusniji i obrazovaniji podučim. Naime, član 19 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima doslovno glasi: „Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi informacije i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.“

To pravo nisu mogli da uskrate svjetski i bjelosvejstki diktatori: srbogladni srbožder Josip Broz, zvani Tito, od majke Marije i nepoznatog oca, po jednoj bečkoj krštenici, koju sam pronašao u Državnom austrijskom arhivu, rođen 16. juna 1892. godine u osmoj bečkoj opštini Alser, Slobodan Milošević, Franjo Tuđman, Alija Izetbegović, Adolf Hitler, Benito Musolini, Pol Pot, Josif Visarionovič Staljin, Idi Amin, Mobutu Sese Seko, Nikolae Čaušesku, Hosni Mubarak, Žan Klod, Ferdinand Markos, Fulgensia Batistu, Antonio Salasr, Alfred Strosner, pa to pravo neće moći da uskrati nijedan Srbin, nijedan Crnogorac, nijedan Milatović, a kamoli Milan i Jakov.

Na kraju, dragi veseli rođače, razumijem strah slabića, jer, da podsjetim, najveći strah na svijetu je strah od mišljenja drugih! Za sada toliko!

Dovoljno mudrosti i razboritosti, dragi i veseli rođaci Milane i Jakove, iskreno vam želi vaš rođak koga patološki mrze svi osvjedočeni neprijatelji srpskog naroda!
Sine ira et studio!

PS:
Dragi i veseli rođače Milane Milatoviću, prenosim dio reakcija mojih čitalaca na društvenoj mreži Fejsbuk povodom tvog pisma uredniku Borbe, što uopšte nije pohvalno za tebe. Evo dio reakcija.

* * *
Premazan sa hiljadu lakova
taj fader od predšjednika Jakova
da bi mu sin imao bolju prođu
on bi da ućutka Petrašina rođu
(Miladin Berić)

* * *
Podržavam dr Petra Milatovića. On je genije koji govori istinu.
(Nikola Spasojević)

* * *
Baš sam iznenađena. On preti bratstvom! Zar to još postoji? Mogu vas još negde sačekati sa motkama, mada on govori o nekim pravnim sredstvima, a vidi se da je primitivac, koji je promašio vekove. Ovo i nije za polemiku, čovek nema osećaj ni prostora ni vremena. Bruka za Crnu Goru. Kakav mu je taj sin, deo bratstva Milatovića, kome svi moraju biti lojalni. A sloboda stvaranja, govora, to ne postoji za plemensku svest…
(Mirjana Nikolić)

* * *
Kakav je to „intelektualac“….
Blago(S) nama ….
(Mirjana Spremo Jančovska)

* * *
Beri smokve i pokrij se ušima!
(Radonja Marić)

* * *
Što ga Tatko nisi krstio?
Pa bi bolje politiku bistrio,
No se Evropljanima udvara,
Kao da je izrod bez para.
Pa sad politiku vodi,
Koja ni Tatici ne godi,
No sve želi da je po modi,
Da se nezna šta je kad se dete rodi.
Muško žensko ili adumac,
Mora da bude evropski glumac.
U haljine od čoje sve do peta,
Sve što je muškarac Evropi smeta.
Mora biti mekana srca i duše,
I veliki junak među oskoruše,
Nesme Evropi otpor da daje,
Nego od svake muve manji da je.
Samo ovakve junake Evropa priznaje.
(Bogdan Kilibarda)

* * *
tajo je još u komunizmu, zato i nije upoznat za novinarsku demokratiju……al tuga, od ovog malog žvalonje, što je i on usukan u komunističke brodove….nego da pošaljem taju mali osmeh…
(Tanja Miljanić)

* * *
Skoro sam pročitao vic:
„Iza svakog uspešnog muškaraca stoji tata, koji se nakrao za vreme bivše Juge“.
(Dušan Mitrović)

* * *
Svaki onaj pojedinac koji obavlja javnu funkciju, bez obzira na rang, mora da trpi kritike. To je za njegovo dobro. Tim kritikama se ne sme baviti, jer bi tako gubio vreme u vršenju svoje funkcije.
(Velimir Bulatović)