Odbranili smo svetinje – Hoćemo li odbraniti sebe?

Piše: Protojerej Jovan Plamenac

Nacrtom zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, koji je na javnoj raspravi, predviđeno je da crnogorski državljani imaju pravo da promijene oznaku pola, lično ime i jedinstveni matični broj u matičnim i drugim registrima i ličnim dokumentima.
Ovaj zakon u nacrtu je iz korpusa liberalnih zakona, zasnovanih na LGBTitd ideologiji. Kako kažu u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava, njegovo donošenje je, u stvari, obaveza koja proističe iz crnogorskog Ustava.

Ovih dana smo svjedoci drame Ane Mihaljice, samohrane majke iz Novog Sada kojoj je Centar za socijalni rad u novembru oduzeo troje djece, od 3, 6 i 10 godina, pored ostalog i zato što nijesu vakcinisana po obaveznom kalendaru vakcinacije. Protesti tim povodom organizovani ulivaju nadu da će Ani djeca biti vraćena. Ali ovaj događaj otvara i pitanje koliko je djece, i na osnovu kojih i čijih procjena, oduzeto porodicama u Srbiji i nije im vraćeno.

Vlada Srbije je sklopila ugovor sa sedam agencija iz raznih država koje posreduju u usvajanju djece. Tako je svojevremeno odgovoreno na poslaničko pitanje Radmile Vasić. Naravno, ove agencije nijesu registrovane kao trgovačke firme ali, u suštini, to rade. Na njihovim sajtovima su srpska djeca u ponudi na usvajanje. U najnovijoj ponudi, oglašenoj sa njenom fotografijom i reklamnim naslovom „Novo dete na čekanju“, je dvogodišnja djevojčica Karina. Ovi sajtovi vode do Ministarstva za porodicu i demografiju Vlade Srbije.

Nadležni državni organi Srbije imaju pravo da samo 15 dana prate što se događa sa ovom djecom, i uopšte da pitaju za njih. Ova djeca mogu biti data na usvojenje nekom bračnom ili vanbračnom paru, ali mogu biti i plijen pedofila, satanista, gej zajednica…

Ovo je posljedica još ranije usvojene liberalne zakonske regulative. Neki od tih zakona usvajani su „na mala vrata“, ispod radara javnosti. LGBTitd ideologija se tako, poput zmije otrovnice, uvukala u Porodični zakon, Zakon o uređenju sudova, Zakon o matičnim knjigama, Zakon o ravnopravnosti polova, Zakon o lečenju neplodnosti postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje, Zakon o nasleđivanju, Zakon o parničnom postupku, Zakon o sprečavanju nasilja u porodici, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o prosveti, Zakon o ravnopravnosti polova… Ova pošast krenula je brzim izmjenama Krivičnog zakona, još 2002. godine. Dakle, ubrzo nakon puča koji su u Srbiji organizovale obavještajne službe nekoliko država Zapada.

O razaranju porodice u Srbiji javnost zna zahvaljujući neformalnom proporodičnom lobiju, čija je perjanica mudri, učeni i nadasve hrabri dr Miša Đurković. Naravno, javnost o tome nije upoznata posredstvom mejnstrim medija, jer oni su upravo u funkciji inplementiranja LGBTitd ideologije, koja razara porodicu, ne samo u zakonodovastvo države Srbije, nego i u svijest naroda, već njihovim aktivnostima na društvenim mrežama, naučnim i drugim skupovima… U posljednje vrijeme, što je od izuzetnog značaja, u odbranu porodičnih vrijednosti uključuju se i Srpska pravoslavna crkva i Matica srpska (https://youtu.be/wikn7WAGhs4?si=XtTQCOxBk-FCLohm)

A u Crnoj Gori?

U Crnoj Gori, izrešetanoj agentima LGBTitd ideologije kao što je i Srbija, Hrvatska i mnoge druge države, nema Miše Đurkovića i sličnih njemu. I u Crnoj Gori usvojeni su antiporodočni zakoni, ili zakoni sa barem antiporodičnim elementima, kao i u Srbiji. To što je u javnosti stvorena predstava da je porodica u Srbiji ugroženija nego u Crnoj Gori samo je iz razloga što u Crnoj Gori nema opiranja tom narodnom stradanju, i ne samo u javnosti nego, iole značajno, ni u privatnim razgovorima.

Na pogubnost Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, koji se u nacrtu na javnoj raspravi, ukazala je jedino Mitropolija crnogorsko-primorska svojim izvanrednim saopštenjem (https://mitropolija.com/…/o-nacrtu-zakona-o-pravnom…).

Već poslovično, politički, kulturološki itd. protivnici hrišćanskih vrijednosti života među kojima posebno važno mjesto zauzima porodica, digli su glas: što se Crkva miješa u svjetovna pitanja društva? Ovaj stav bi mogao da ima smisla jedino kada se ovi antihrišćanski zakoni ne bi odnosili na Crkvu, kada bi Crkva bila izuzeta iz njihovog pravnog djejstva. A kako to nije slučaj, Crkva je i te kako pozvana da zastupa svoje interese, posebno kada su oni tako suštastvene prirode kao u ovom slučaju. Jer, Crkva nijesu samo vladike i sveštenici, nije samo klir, nego je Crkva prvenstveno vjerni narod, laos.

Stoga, ako u Crnoj Gori Crkva sada ne odbrani sebe, džaba se „mrčila“ litijama.