Odbrana srpskog jezika je odbrana Crne Gore

Piše Boško Vukićević

Danas je Međunarodni dan maternjeg jezika. Evo kako je Njegoš govorio o svom jeziku i pripadnosti:

„Ime mi je vjeroljub,
prezime mi rodoljub.
Crnu Goru, rodnu grudu
kamen paše odasvuda.
Srpski pišem i zborim,
svakom gromko govorim:
narodnost mi srbinska,
um i duša slavjanska.“

Odbrana srpskog jezika je odbrana Crne Gore, one prave, istinske, autentične, čojske i junačke, one koja ne ljubi lance i koja znade kako treba s besmrtnošću zborit’.

Jedan od simbola procesa oslobađanja Crne Gore i njenog vraćanja svom istorijskom identitetu biće prikazan i rezultatima popisa stanovništva, koji će pokazati da srpski jezik kao maternji doživljava apsolutna većina stanovništva.

„Čuvajte, čedo moje milo, jezik kao zemlju. Riječ se može izgubiti kao grad, kao zemlja, kao duša. A šta je narod izgubi li jezik, zemlju, dušu ? Ne uzimajte tuđu riječ u svoja usta. Uzmeš li tuđu riječ, znaj da je nisi osvojio, nego si se potuđio. Bolje ti je izgubiti najveći i najtvrđi grad svoje zemlje, nego najmanju i najneznatniju riječ svoga jezika. Zemlje i države ne osvajaju se samo mačevima nego i jezicima. Znaj da te je neprijatelj onoliko osvojio i pokorio koliko ti je riječi potrao i svojihpoturio. Narod koji je izgubio svoje riječi prestaje biti narod“.

(Iz „Zavještanja Stefana Nemanje“).