Odbrana Duška Kneževića: Prepiske Medenice i Radovićeve da su bile zainteresovane za naš slučaj, odustati od daljeg gonjenja Kneževića!

Pravni tim direktora Atlas grupe Duška Kneževića oglasio se saopštenjem i kazao da sudski proces “Kaspia” zbog lažnog svjedočenja, pritisaka izvršne vlasti DPS-a na tužilaštvo i sud, mora biti okončan odustankom tužilaštva od daljeg gonjenja Duška Kneževića ili oslobađajućom presudom!

„Prepiska specijalne tužiteljke Stojanke Radović i predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice otkriva nezakonitu zainteresovanost za “istragu protiv Duška Kneževića” i jasno pokazuje direktnu povezanost glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, nekih specijalnih tužioca koji su pristali da postupaju po njegovom nalogu i prethodne izvršne vlasti DPS-a na čelu sa Milom Đukanovićem.

Povodom prepiske specijalne tužiteljke Stojanke Radović i predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice u kojoj je javnost bila svedok skandalozne i nedozvoljene komunikacije i podilaženja  tadašnje izvršne vlasti DPS-a, odbrana Duška Kneževića izdaje ovo saopštenje koje prenosimo integralno.

Javnost u Crnoj Gori šokiraju transkripti razgovora preko skaj-aplikacije iz kojih se može vidjeti ko je sve iz vrha bivše vlasti, u tužilaštu, policiji i sudstvu, bio povezan sa kriminalnim aktivnostima, što je samo djelić dokaza o potpunoj posrnulosti crnogorskog pravosuđa. Kao dokaz da je izvršna vlast DPS-a u potpunosti kontrolisala tužilaštvo i sudove u Crnoj Gori, a što je odbrana Duška Kneževića uporno naglašavala u poslednjih šest godina jasno ukazuje objavljena prepiska. Najnovija objavljivanja prepiski nekoliko sutkinja sa bivšom predsjednicom Vrhovnog suda Vesnom Medenicom, “gospodaricom” sudstva skoro dvije decenije koja je uvodila strahovladu, samo potvrđuju tezu o definitivnom sunovratu pravosuđa. Sada se najočiglednije možemo uvjeriti kako su, po nalogu iz vrha tadašnjeg režima, naručivane optužnice i sudske presude!

Tako imamo dokaze o prepiskama Medenice sa brojnim sutkinjama koje su se ticale sudskih predmeta.

Iako bi morale biti dvije strane u postupku, specijalna državna tužiteljka Stojanka Radović (sada penzionerka), obavještavala je predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu o stanju u predmetima, koji tužilac postupa po prijavama za koje se sutkinja interesovala, tražila od nje preporuku za prevodice u predmetima, žalila joj se da advokati iznose “ružne” navode za sudije.

 

Ovakav dodvornički odnos je nezapamćen i skandalozan.

To proizilazi iz njihove međusobne prepiske, pronađene u telefonu nekadašnje prve žene crnogorskog pravosuđa, koji je oduzet nakon što je Medenica uhapšena zbog sumnje da je zloupotrijebila službeni položaj i bila dio kriminalne grupe koju je formirao njen sin Miloš Medenica.

Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore podiglo je optužnicu protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda da je kao pripadnik kriminalne organizacije, koju je formirao njen sin Miloš Medenica, koristeći njen položaj, a da bi uticala na ishod pojedinih odluka u postupku revizije pred Vrhovnim sudom. Medenica je na jedinom ročištu do sada rekla da se našla u centru “odmazde nove političke elite”. Ovakva ocjena nije vrijedna ozbiljnog komentara, ali predstavlja postupak zamjene teza gdje izvršilac krivičnog djela od sebe pokušava da napravi žrtvu.

Skoro četiri decenije jedna od ključnih figura crnogorskog pravosuđa bila je specijalni tužilac Stojanka Radović. Još od osamdesetih godina konstantno na različitim funkcijama u tužilaštvu.  U toj sudsko-tužilačkoj ujdurmi u Crnoj Gori, svoj uspon, između ostalog Radović duguje kumstvu sa vječnom šeficom crnogorskog pravosuđa Vesnom Medenicom. Radović je bila tužilac u koga je SDT Milivoje Katnić imao najveće povjerenje, pa je tako od 2015. godine na njegov zahtjev upućena na ispomoć u Specijalno tužilaštvo.

Iz međusobne komunikacije tužiteljke Stojanke Radović i nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda proizilazi da se Vesna Medenica interesovala za “istragu protiv Duška (Kneževića)”.

Stojanka Radović je početkom 2019. godine, sa Medenicom pričala o predmetima, a tražila je od nje i savjet kog prevodioca da angažuje u “istrazi protiv Kneževića”.

“Za prevođenje na engleski naredbi za istragu protiv Kneževića da pozovem nekoga koga ti predložiš. Zauzeti su ovi već angažovani”, poslala joj je poruku u februaru te godine.

U transkriptima nema podataka da joj je sutkinja porukom odgovorila na taj upit.

Tokom 2019. godine specijalna tužiteljka Stojanka Radović je podigla optužnicu protiv predsjednika Atlas banke Duška Kneževića i bivšeg izvršnog direktora banke Đorđa Đurđića, zbog sumnje da su nezakonito izdali garancije Atlas banke na iznos od 12,5 miliona eura. Ta optužnica, saopšteno je, tereti ih da su nezakonito izdavali i odobravali garancije kompaniji “Kaspia property holdings”.

Đurđić je, navodno, ovo krivično djelo počinio kao odgovorno lice – glavni izvršni direktor u Atlas banci, zloupotrebom svog položaja i prekoračenjem granica svog ovlašćenja u namjeri da pribavi protivpravnu imovinsku korist Dušku Kneževiću, a na štetu imovine banke.

Specijalna tužiteljka Stojanka Radović ovu optužnicu je podigla tek pošto je predsjednik Atlas grupe Duško Knežević objavio aferu “Koverta” kao dokaz iznude i političkog reketa od strane DPS-a i njenog lidera Mila Đukanovića.

Pravni tim Atlas grupe je više puta ukazivao da je tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović imao očiglednu i jasnu namjeru da otme poslove i imovinu Atlas grupe (a što potvrđuje odluka komisije za žalbe Interpola koja je ukinula potjernicu po ovom predmetu u odnosu na Duška Kneževića navodeći u svojoj odluci da je u konkretnom slučaju riječ “o očiglednom političkom progonu i teroru”) kako bi “prva familija” kontrolisala baš sve poslovne aktivnosti u Crnoj Gori. Zato je i do detalja upoznat sa firmom “Kaspia” koju je Đukanović pomenuo desetak puta u toku jedne televizijske emisije, kao i nepostojeću garanciju i namješteni sudski spor. U slučaju spora po ugovoru trebalo je da bude nadležna arbitraža u Londonu, ali je kriminalna hobotnica preko Privrednog suda i Blaža Jovanića, koji je u međuvremenu uhapšen zbog više malverzacija, donijela odluku na štetu Atlas banke i ekpresno prebacila 15,2 miliona na Prvu banku, zahvaljujući “budnosti” Centralne banke Crne Gore i guvernera Radoja Žugića koji su za 15 minuta prebacili novac iz Atlas banke u Prvu banku!?

 

Vlasnici firme Kaspia su ministar u Vladi Azerbejdžana Kamaladin Hajdarov i njegovi sinovi, ta kompanija se pominje u istrazi ubistva novinarke na Malti, a sa Hajdarovim je Đukanović pokušao da napravi biznis u Azerbejdžanu. U dokumentima Vikiliksa označeni su kao glavni šverceri cigara i alkohola prema Iranu.

Posrednik u “dilu“ Đukanovića i Hajdarova bio je kontroverzni američki državljanin Esad Puškar, sin bosanskih emigranata iz Čikaga, koji je za vrijeme ratova na Balkanu radio za Sjedinjene Američke Države, a kasnije je bio i savjetnik Bedžetu Pacoliju na Kosovu.

Duško Knežević je, kasnije, iznio detalje razgovora sa Specijalnim sržavnim tužiocem Milivojem Katnićem još u septembru 2017. godine, kada ga je upoznao o aferi “Telekom”, porodici Đukanović, vili koja se gradi ispod Gorice i njena namjena, a objasnio je i sudski proces sa kompanijom “Kaspia” u vlasništvu porodice ministra u Vladi Azerbejdžana Kamaladina Hajdarova.

Kao da su ovi podaci bili dragocjeni SDT Milivoju Katniću da, štiteći svog “pretpostavljenog” Đukanovića, napadne iz svih oružja Duška Kneževića i formira više slučajeva bez ikakvog pravnog uporišta.

Koliko su procesi koje je protiv Kneževića montirao Milivoje Katnić bili na staklenim nogama, vidi se i po činjenici da je izvršni direktor Atlas banke Đorđe Đurđić, nakon saslušanja u Specijalnom državnom tužilaštvu, gdje ga je saslušavala specijalna državna tužiteljka Lidija Vukčević, “priznao krivicu” u “slučaju Kaspia” i potpisao nagodbu sa SDT-om. Tom nagodbom je predviđeno da za zloupotrebu položaja u privrednom poslovanju bude osuđen na šest mjeseci kućnog zatvora.

Atlas grupa je javno saopštila da je advokat Lazar Aković, poznat široj javnosti kao čovjek koji je uvijek bio na specijalnim zadacima Milivoja Katnića u priznavanju krivice optuženih. Advokat Lazar Aković bio je pouzdani saradnik izvršne vlasti DPS-a, i glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića. Jedan od najpouzdanijih saradnika za ovakvu nezakonitu vrstu saradnje sa izvršnom vlašću je bila upravo i tužiteljka Stojanka Radović. Javna je tajna da je nekadašnji sudija Aković, najuren i iz ovako posrnulog pravosuđa kao nedostojan obavljanja sudijske funkcije, postao “privatni” advokat Milivoja Katnića, specijalizovan za sklapanje sporazuma o krivici.

Advokat Lazar Aković javno se hvalio da je njegov branjenik, bivši izvršni direktor Atlas banke Đorđe Đurđić priznao krivicu u slučaju “Kaspia” i sa Specijalnim tužilaštvom zaključio sporazum o priznanju krivice.

Uz Akovićevo posredovanje to isto uradio je i bivši šef za opšte poslove u Atlas banci Vlatko Rašović. Rašović je, da podsjetimo, bio među uhapšenim vozačima Atlas grupe u jesen 2017. godine zbog navodnog “pranja novca” (kasnije su svi slobođeni odgovornosti), kada je specijalni tužilac Milivoje Katnić vršio pritisak na predsjednika Atlas grupe Duška Kneževića da prizna da je novac bio namijenjen Demokratskom frontu za montirani “državni udar”, iako je gospodin Knežević novac dao funkcioneru DPS-a Migu Stijepoviću za izbore u Zeti. Teško je zamisliti do kakvih opasnih i nesagledivih posledica bi došlo da su pokušaji nezakonitih pritisaka i falsifikovanja stvarnosti u cilju bezumnog optuživanja Demokratskog fronta bili uspješni.

Crnogorska javnost je uskraćena za odgovor advokata Lazara Akovića koliko je novca uzeo da zajedno sa Milivojem Katnićem “ubijedi” funkcionere Atlas banke Đurđića i Rašovića da priznaju da su krivi. Kao što je ubijedio i bivšu zamjenicu izvršnog direktora za komercijalu Atlas banke Ljiljanu Dragičević da potpiše Sporazum o priznanju krivice sa SDT-om, a koji je potvrdio i Viši sud, za šta je “nagrađena” kućnim zatvorom u trajanju od pola godine uz elektronski nadzor, takozvanu nanogicu.

Pošto je specijalni tužilac Milivoje Katnić, uz pomoć advokata Akovića, izvršio očigledan pritisak na izvršnog direktora Atlas banke Đorđa Đurđića da “prizna” krivicu u slučaju “Kaspia”, što je iznuđeno lažno svjedočenje, a i na osnovu nezakonite zainteresovanosti predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice za “istragu protiv Duška” kod tužiteljke Stojanke Radović, smatramo da taj sudski proces pokrenut 2019. godine u Višem sudu protiv predsjednika Atlas banke Duška Kneževića u slučaju “Kaspia” – treba biti okončan odustankom tužilaštva od daljeg gonjenja Duška Kneževića ili odlobađajućom presudom!

Kompanija Kaspia property holdings, povezana sa porodicom ministra Kamaladina Hajdarova, odnosno njegovim sinovima – Tale i Nijat Hajdarov – tužila je Atlas banku Duška Kneževića, tvrdeći  da im Knežević duguje 12,5 miliona eura. Kaspia je na Privrednom sudu Crne Gore tražila taj novac po osnovu navodne bankarske garancije, za koju Knežević i tada, kao i danas, tvrdi da im nikada nije izdata, već da se radilo samo o nacrtu garancije radi pregovora o potencijalnim poslovima. Po svjedočenju Kneževiću, tužba je bila način da se oni koji stoje iza cijele stvari neosnovano obogate. Ocijenio je da je združenom akcijom taj novac, “preko Blaža Jovanića, predsjednika Privrednog suda, prebačen u Prvu banku braće Đukanović”.

Kompanija Kaspia property holdings se pominje u kontekstu istrage ubistva novinarke sa Malte Dafne Karuana-Galicija. Dafne je prije nego što je ubijena istraživala poslove azerbejdžanskih vladajućih porodica, njihove račune u malteškoj Pilatus banci. Ubijena je u automobilskoj eksploziji u oktobru 2017. Projekat Dafne, u kom su učestvovali brojni istraživački novinari, nastavio je njeno istraživanje. Njihovi nalazi govore da su djeca dva najmoćnija zvaničnika u Azerbejdžanu – predsjednika Alijeva i ministra Hajdarova koristila desetine of-šor kompanija kao pokriće za ulaganja  u luksuzne nekretnine, kompanije i vrhunske hotele širom Europe i Bliskog istoka. Među tim zemljama je i Crna Gora.

Intenzivna poslovna saradnja azerbejdžanskog ministra za vanredne situacije Kamaladina Hajdarova i crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića počela je dolaskom Hajdarova u Crnu Goru sa svojim timom, kada su se sastali i sa Filipom Vujanovićem, Branom Gvozdenovićem, kao i sa tadašnjim ministrom policije Raškom Konjevićem.

Slučaj Kaspia vodio se u kontroverznom sudskom procesu dvije godine, a potvrdio je pristrasnost crnogorskih sudova u procesu koji su pokrenuli Azerbejdžanci donoseći odluke zavisno od interesu “moćnika sa vrha” koji su od ovog posla profitirali.

Crnogorski sudovi donijeli su, na osnovu istih dokaza, potpuno suprotne odluke. Tako je čak isti sudija Privrednog suda Zoran Ašanin u prvoj presudi bio siguran da je bankarska garancija sporna i nenaplativa.

„Sud je utvrdio da predmetna bankarska garancija ne sadrži sve bitne elemente predviđene jednoobraznim pravilima međunarodne trgovinske komore, pa se ista ne može smatrati valjanom bankarskom garancijom”, naveo je u presudi iz novembra 2016. godine, koju je donio u korist Atlas banke. Sudija Ašanin u istoj presudi cijeni da tužilac, kompanija Kaspia property holdings, nije dokazala da je bilo posla zbog kog bi garancija uopšte bila aktivirana.

Apelacioni sud, na čelu sa sutkinjom Marijom Marinković je tu odluku vratio na ponovno odlučivanje. Apelacioni sud je Ašaninu, između ostalog, zamjerio što nije saslušao Duška Kneževića, kako bi se izjasnio na navode o poslu koji bi trebalo da stoji iza navodne bankarske garancije, kao i da se bankarska garancija ne može vrednovati sa aspekta međunarodnih pravila.

U ponovljenom postupku, sudija Ašanin je promijenio mišljenje, navodeći se da je “dio novca Knežević dobio na ruke, te da mu je novac dat radi otkupa akcija Kneževićevog hotela Princess u Baru. Istovremeno, nema jasnih dokaza da je ta transakcija izvršena, dok se u Privrednom sudu ova firma ne vodi kao vlasnik dijela hotela Princess. U postupku nijesu saslušani vlasnici Kaspie.

No, kada je Ašanin promijenio svoj stav i donio presudu u korist kompanije Kaspia, Apelacioni sud, na čelu sa sudijom Ramom Strikovićem je takvu presudu ne samo prihvatio, nego i odbio zahtjev Kneževića da bude saslušan, kao umješač u postupku. Apelacioni sud juna 2018. godine prihvata novu odluku Privrednog suda, tvrdeći da nije ni bitno da li je posao realizovan.

„Apelacioni sud je slijedio metod rada Privrednog suda i propustio da utvrdi bitne povrede odredaba parničnog postupka i sve relevantne činjenice. Do njih bi nesporno došao izvođenjem određenih dokaza, kao što je saslušanje krajnjih vlasnika tužioca Kaspia property holdings – Talea i Nijata Hajdarova i njihovog oca – ministra za vanredne situacije u Vladi Azerbejdžana, koji je vlasnik Gilan Holdinga iz Azerbejdžana. On je bio u posjeti Crnoj Gori, sa njim su dogovarana potencijalna ulaganja u lokacije Atlas Grupe, od čega su kasnije jednostrano odustali. Apelacioni i Privredni sud su odbili i saslušanje g. Kneževića i vještačenje po vještaku finansijske struke“, saopštio je tada advokat Atlas banke Igor Martinović.

Novac je, prije nego su svi pravni ljekovi iskorišćeni, espresno prebačen na račun Kaspie u Prvoj banci braće Đukanović.

„Privrednom sudu smo 16. jula predali Prigovor sa predlogom za odlaganje postupka izvršenja jer je ono sprovedeno prije dostavljanja predloga za izvršenje i rješenja o izvršenju, i to sa klauzulom pravosnažnosti presude koja je bila nezakonito izdata. Privredni sud je usvojio naš zahtjev za ukidanje potvrde izvršnosti i 23. jula predmet vratio na ponovni postupak”, objasnio je Martinović. No, novac je ipak prebačen na račun u Prvoj banci. „Očekivalo se da javni izvršitelj sredstva vrati na račun Atlas banke, što on nije učinio”, objasnio je advokat Martinović.

Da li je ovih 12,5 miliona eura banci braće Đukanović pomoglo da popravi svoju solventnost, možda saznamo jednom. Kad budemo imali institucije koje ne rade u korist šefa hobotnice.

Očekujemo da nakon objavljivanja prepiske specijalne tužiteljke Stojanke Radović i predsjednice Vrhovnog suda, glavno specijalno tužilaštvo pokrene postupak u kojem će biti saslušani tužiteljka Stojanka Radović, bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, po čijem nalogu je postupala Stojanka Radović, kao i bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović koji je direktno izdavao naloge tadašnjem glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću.