Od lične psovke do javne odgovornosti – gdje prestaje privatno, a počinje funkcija

Piše: Boško Vukićević 

Dakle, u sramotnim izjavama Vukovića (a ova nije prva) nije posebno problematičan neprikladan vokabular u privatnoj komunikaciji. Nije problem ni psovka. To se svakom može desiti u neformalnim komunikacijama.

Problem je što se psuju crkveni velikodostojnik i vjerni narod. A otežavajuća okolnost je što to čini univerzitetski profesor, čija je primarna dužnost edukatorska i prosvjetiteljska. Koji je u trenutku izgovaranja užasne psovke imao i važnu javnu funkciju. A i danas obavlja važnu javnu funkciju.

Napuštanje javnog života je najmanje što bi se u demokratskim društvima moglo očekivati nakon jednog ovakvog prekršaja univerzitetskog profesora i javnog funkcionera.

Međutim, u Vukovićevom slučaju to se, dakako, neće desiti. Štaviše, ne sumnjam da će nakon sramnog prekršaja biti pohvaljen ili pak unaprijeđen od strane DPS-a. Jer se u toj organizaciji, reliktu oborene diktature, ovakve vulgarnosti i ekstremizmi smatraju poželjnim za političko napredovanje.

Zato ta organizacija, između svih ostalih razloga, nema budućnosti.

Neka je vječna slava i hvala našem dobrom mitropolitu Amfilohiju.