OD DRŽAVE NE TRAZIMO PRIVILEGIJU, VEĆ SAMO ZAŠTITU „PRAVA“!

STAV: Aleksandar Rmuš, advokat

Advokatura kao jedini zaštitnik građanina i njegovih osnovnih ljudskih prava u borbi protiv arogantne države egzistira kao javna djelatnost u Crnoj Gori od 14. decembra 1909.godine, kada je donijet Zakon o javnim pravozastupnicima Knjaževine Crne Gore. Od tada, pa do danas bilo je neslaganja sa državom, međutim, nikada kao danas advokatura ne broji toliki broj mladih kolega, ambicioznih i perspektivnih pravnika sa položenim pravosudnim i advokatskim ispitom. Dakle, naša je država ušla u otvoreni sukob sa mladim ljudima, koji svakodnevno nose teško breme svih mana sistema, u prvom redu pravosuđa, o čemu čak i laici dovoljno znaju.

Advokatura je slika crnogorskog društva, a takođe u svim demokratskim sistemima je prepoznata kao profesija »sui generis« koja je nezavisna, nepristrasna, odgovorna, profesionalna i kompetentna. Upravo se jedino tako može garantovati odgovorno i profesionalno zastupanje i odbrane interesa i prava građana pred sudovima i državnim organima. Ipak, NEOPRAVDANO JE od strane države u javnosti advokat predstavljen kao neko ko samo razmišlja o sopstvenom džepu, a ne o ljudskim pravima. Advokati sa svojom intelektualnom snagom treba da budu nosioci crnogorske pravne misli i da u svom mišljenju i postupanju budu nezavisni i samostalni, onako kako nam garantuje Ustav u članu 21.

Pokušaj države da u advokatske kancelarije uvede fiskalne kase, zapravo je POKUŠAJ KONTROLE NEPOSLUŠNIH ADVOKATA I NEPOSLUŠNIH GRAĐANA, u kojoj situaciji bi bilo narušeno ustavno PRAVO ZAŠTITE POVJERLJIVOSTI. Na ovu temu, advokati nisu imali problem sa resornim Ministarstvom pravde, već smo imali njihovu podršku i tada se glas advokature prvi put čuo na pravi i stručan način. Pojedine strukture vlasti jako griješe kad otvaraju front sa advokatima, jer od slobode advokature zavisi i rejting jedne države i koliko je ona uistinu demokratska. Ipak, pravda je i na globalnom i na unutrašnjem planu ugrožena, jer je LEGALIZOVANO PRAVO JAČEG. Ne mogu se tek tako prepisivati, a još teže primjenjivati evropski zakoni neprilagođeni crnogorskoj sirotinji. Tvrdim, insistiranjem države na primjeni Zakona o fiskalizaciji ne advokate, da država prethodno nije razmišljala o tome da bi ovlašćenja poreznika nužno zadirala u povjerljiv odnos advokata i stranaka. Ako bi nekad poreski inspektor, na primjer, ustanovio da advokat nije izdao fiskalni račun, ima bi PRAVO ZATVORITI ADVOKATSKU KANCELARIJU NA 60 DANA, pa zamislimo u praksi kakve posljedice po stranke takva situacija proizvodi: propadaju rokovi za tužbe, žalbe, revizije i ostale podneske; kada neko uslijed toga izgubi stan ili drugu imovinu ili se naprosto ne može razvesti ili riješiti pitanje starateljstva nad djecom zato što mu je država advokata izbacila na dva mjeseca iz obavljanja svoje profesije.

Mislim da je za sve advokate koji sebe tako doživljavaju, ovo najeksplozivniji „predmet“. I u njemu ćemo trijumfovati, jer smo ovog puta baš riješili da naoštrimo svoje britke misli i da ih predstavimo javnosti i državi. Država mora znati da smo mi za nju zapravo KOREKTIVNI FAKTOR, koji je sprječava da sistem pređe u razbojništvo i anarhiju. Zato je naša uloga važna, jer smo mi ta kopča sa građanima, za razliku od svih drugih službi koje su plaćene iz budžeta. Ne možete imati kvalitet pravde bez advokata koji je samostalan i nezavisan.

Građani treba da razumiju da ADVOKAT BRANI ČOVJEKA, A NE DJELO. Sudski postupak izgleda tako što je na jednoj strani sistem, na drugoj je građanin, a kao njegov branik stoji advokat. Zato mi je neizmjerno žao što veliki broj građana ima negativan stav prema advokatima. Nažalost, danas država pokušava da naruši nezavisnost advokature tako što stvara podobne „advokate“ koji bi bili njoj na usluzi kada to zatreba, i koji bi sprovodili njenu volju, kao što to čine pojedine sudije i tužioci. Nama advokatima je pravda prirodno razmišljanje, kako znamo da se izborimo za pravdu svoje stranke-građanina, tako ćemo se izboriti i za PRAVDU ZA SEBE, a to samo znači poštovanje Ustava Crne Gore bez kompromisa.

Prihvatanjem teze Ministarstva finansija i socijalnog staranja da kao advokat pružam uslugu, ja zapravo prestajem biti advokat. Stranka u naše kancelarije dolazi kako bi smo joj pružili pravnu pomoć, a ne da joj pružimo uslugu. Svaki advokat je u karijeri doživio da vidi olakšanje u očima svoje stranke olakšanje pri susretu pred suđenje. Gospodo, državni službenici, a narodne »sluge«, to nije usluga, to je garant pomoći i sigurnosti građanina pred sudom. Nisam ja pristupio na ročište ili pretres da mu pružim bilo kakvu uslugu i nisam nikom na usluzi, već da pružim pravnu pomoć na advokaturi svojstven način, a to je stručan, racionalan i profesionalan način. Izvan toga, ja prestajem biti advokat.

Dakle, kako je Volter rekao: „Volio bih da budem advokat, to je najljepši poziv na svijetu“. Bez suda nema pravde, ali ni suda bez advokata, o čemu je danas laička javnost svjedok nužne blokade pravosuđa. Advokati izbor nemaju, država ga ima. Advokati dostojanstvo imaju, država ne treba da nam ga oduzima.

Jedinstvom advokata pravda je dokazana, ostaje da ona stigne do razuma države.
Na kraju, vraćam se na početak i naslov teksta:

OD DRŽAVE NE TRAZIMO PRIVILEGIJU, VEĆ SAMO ZAŠTITU „PRAVA“!