U političkim kuloarima već neko vrijeme se govorilo da će bivši premijer Crne Gore Duško Marković krenuti u proces formiranja svoje političke partije zbog sukoba koji je u DPS-u imao sa Milom Đukanovićem. De facto gubitnik unutarstranačkih izbora čija struja je u ovoj partiji gotovo zamrla ipak ne želi da njegova politička karijera u potpunosti padne u vodu, a što je potvrdio i početkom godine u jednom intervjuu gdje je nagovijestio da planira svoj povratak na političku scenu Crne Gore.
Međutim, to se do današnjeg dana nije desilo, pa se postavlja pitanje je li Marković odustao od svoje ideje ili pak tiho kreće u njenu realizaciju.
Nakon što je poslao oštru poruku uoči 30. avgusta kada je, doduše skriveno, prijetio traktorijadama dijelu građana Crne Gore, bivši i nikad prežaljeni premijer u čijem mandatu je donešen sramni Zakon o slobodi vjeroispovjesti ali i kog je Milo Đukanović „skrajnuo“ iz političkog života zbog unutarstranačkog sukoba njih dvojice, Marković očito želi da se na političkoj sceni Crne Gore pojavi nova partija procrnogorskog tipa ali koja neće biti vezana za SKY aplikaciju i za mafijaške strukture, već želi da napravi politički „čistu“ priču.
U pitanju svakako jeste scenario o kom se piše još od 2017. godine kada su ga njegov vjerni drug Željko Ivanović i drugosrbijanske Vijesti promovisale kao „zdravo tkivo“ Demokratske partije socijalista i pokušavali da dovedu do raskola u toj političkoj stranci. Podsjećanja radi, tokom protesta „Odupri se“ tu retoriku pokušali su da prodaju građanima Crne Gore kao alternativu Milu Đukanoviću međutim, ta priča nikada nije prošla u javnosti.
Očito je da Marković sada želi da kapitalizuje pomenuti raskol i da iskoristi priliku da oformi to tzv. „zdravo tkivo“ a koje bi, recimo, imalo koalicioni kapacitet kakav DPS u ovom trenutku nema. Sve je ovo u hipotetičkom tonu, ali glavni razlog zašto npr. Bečićeve Demokrate ne bi željele da prave koaliciju sa DPS-om jeste činjenica da tu partiju vezuju sa organizovanim kriminalnim grupama, međutim ukoliko bi neko (čitaj Marković) napravio otklon od toga, „građanističke stranke“ se ne bi libile ni takve koalicije, naorito imajući u vidu izjave ministara iz redova Demokratske Crne Gore, ali i dijela Pokreta Evropa sad, koji su jako i stameno na evroatlantskom putu Crne Gore, da podržavaju sankcije Rusiji i nezavisnost lažne države Kosovo.
Stoga, bi bio jasan politički profil ovog strankoida u formiranju, kreiranje nove građansko-suverenističke priče koji bi za sobom povukao dio DPS-a, SD-a, i SDP-a a koji bi potencijalno bio prihvatljiv partner novoj parlamentarnoj većini. Naravno, kompromisi se ne bi pravili sa koalicijom Za budućnost Crne Gore imavši u vidu njihove stavove po identitetskim pitanjima, međutim, tu se postavlja pitanje da li bi stranke građanske profilacije potencijalno u Markoviću vidjele poželjnog partnera, koji je za sve gore pomenute vrijednosti, ali uz dodatnu obavezu da neće ulaziti u sukob sa Srpskom pravoslavnom crkvom, što je i dovelo do sloma DPS režima.
Nadalje, ovaj potez je itekako očekivan nakon sukoba sa Milom Đukanovićem, a kao što smo ranije i naveli, nakon što je u potpunosti izgubio uticaj u DPS-u. Kada u Skupštini Crne Gore građani gledaju mlade lavove ove nekada najjače političke partije, jasno se vide obrisi Mila Đukanovića i njegovih javnih nastupa, ulickane gestikulacije rukama i busanje u prsa za nezavisnost Crne Gore. Samo jedan poslanik DPS-a počeo je da šalje drugačije poruke a to je Nikola Janović koji je pozivao na reforme unutar DPS-a kako bi se povećao koalicioni kapacitet te partije.