Obraz đon: Opoziciji važne samo fotelje pa su spremni i na savez sa Đilasom

Cijela opozicija izrazila je nesumnjivu spremnost da se, ukoliko dobije takvu šansu nakon izbora, matematički sabere i tako ostvari suštinski jedini cilj koji je sebi postavila svaka od opozicionih lista, ma kako pred biračima pričala o principijelnim stavovima i čvrstoj politici. Spajanje nespojivog nazvali su tehničkom vladom u koju su bukvalno svi dobrodošli, što je patentirao vlasnik liste „Srbija protiv nasilja“ Dragan Đilas, na šta uporno navaljuju svi njegovi saborci, a što sa sve manje uvijanja najavljuju i lideri s desnice, koji su se prethodno rasparčali na više kolona upravo zbog obavezivanja na saradnju s Đilasom.

Utisak da je dil između desničarskih partija i liste Dragana Đilasa maltene svršena stvar, dodatno je pojačala njegova perjanica Marinika Tepić, koja je poprilično samouvjereno govorila o takozvanoj tehničkoj vladi u kojoj bi bili svi – i koalicija NADA, koju čine Novi DSS i POKS, i Zavetnici i Dveri u emisiji „Utisak nedelje“ na Novoj S.

Obmana i alibi

A takav scenario gotovo istovremeno najavili su i desničari. Ovi navodno tvrdokorni branioci Kosova, poput lidera Dveri Boška Obradovića, sada gotovo pristaju da na čas zaborave i Kosovo i Srebrenicu samo da bi sebe ostavili u šansi da okuse slast vlasti.

„Za nas je osnovni cilj našeg političkog djelovanja smjena aktuelne vlasti na svim nivoima, od republičkog preko pokrajinskog do lokalnog. Naravno da smo raspoloženi da razgovaramo o formiranju jedne nove vlasti na svim nivoima, ali ne po svaku cijenu. Naši uslovi su naš program i saradnja samo sa onima koji su spremni da ga prihvate – izjavio je Obradović za Novu na pitanje ili, konkretnije, konstataciju novinara: „Da zaključimo, vi ne odbijate mogućnost saradnje s tom listom (Srbija protiv nasilja) posle izbora.“

Politički analitičar Dejan Vuk Stanković ocjenjuje da je priča o tehničkoj vladi velika obmana.

„To je alibi priča za ujedinjenje svih stranaka protiv SNS i Vučića ukoliko to omoguće izborni rezultati. Isto tako, to je priča koja podrazumijeva i brisanje ideoloških i praktično političkih razlika koje ukidaju mogućnost saradnje navodno oštro suprotstavljenih stranaka u kampanji. Ako bude bila moguća bilo kakva opoziciona vlada, biće napravljena po modelu DOS iz 2000. godine i ništa više. Tehnička vlada je repriza nefunkcionalne i slabe vlade DOS iz perioda od 2000. do 2004. Prije svega, ta ideja o tehničkoj vladi je mamac za birače da su promjene moguće“, objašnjava sagovornik Kurira.

Unutrašnji konflikt

Sličnu ocjenu ima i sociolog Vladimir Vuletić, koji upozorava i da bi tako sastavljanje vlade dovelo zemlju na ivicu ozbiljnog unutrašnjeg konflikta.

„Ta ideja da se sruši ovo, a da se nema ideja i koncept je promašaj. Hoće li ta tehnička vlada da prizna Kosovo u skladu s francusko-njemačkim planom? Nemamo odgovor na to pitanje, ali imamo najavu da će posle izbora da se sastavljaju oni koji se na ovom pitanju potpuno razilaze. A riječ je o ključnom pitanju za budućnost ove države. Spreman sam da tvrdim da bi takav scenario bio lom i krš koji bi doveo ovu zemlju na ivicu onoga što je ozbiljan unutrašnji konflikt. Kada imate najavu ovakvog povezivanja, onda je jasno da bismo, ukoliko matematički bude moguće, došli u jedno predvorje u kom bismo vjerovatno još nekoliko godina izgubili u borbi za prevlast i dominaciju među tako združenim strankama“, objašnjava Vuletić i dodaje:

Koalicija koju najavljuju desno orijentisani blok i proevropske stranke oko Đilasa samo je pokušaj da se sruši postojeća vlast na zgarištu onoga što bi ostalo u slučaju da ova vlast padne. I tada bi došlo do velikih sukoba i borbi. To ne bi bila nikakva tehnička vlada, već mehanizam da se nastavi borba između ove dve ideološki suprotstavljene grupacije.

Realna i opasna obećanja

Govoreći o porukama koje se šalju u kampanji, Vuletić kaže da postoji mnogo nezrelosti u opoziciji, koja ne samo da obećava ono što ne može da ostvari već i ono što bi, u slučaju da se ostvari, izazvalo ozbiljne posljedice po državu.

„Jasno je da imamo neke vododjelnice u odnosu na postojeće okolnosti. Jedan put je da se ide ubrzanije ka Evropi, da se sve ostalo stavi u zapećak, da se uopšte ne vodi računa o našem interesu, već da se sluša samo ono što dolazi iz Brisela. Drugi put podrazumijeva da se suprotstavimo Briselu i Zapadu uopšte i za to se može dobiti određena podrška, ali je pitanje šta možete da ostvarite u smislu razvoja. I treći put je onaj koji aktuelna vlast dosta uspješno drži, a on podrazumijeva da se održi ekonomski razvoj u ovakvim okolnostima, da se sarađuje sa što je moguće više strana, da se ne ide otvoreno protiv Zapada, ali i da se ne bude slijepi poslušnik“, ocjenjuje Vuletić.