OBRAZ

Piše: Momčilo Leković

Dvadeset godina traje borba porodice Slavoljuba Šćekića da dokaže ono što je narod odavno znao, da ovo nije bilo obično ubistvo, već političko – mafijaška egzekucija čovjeka koji je bio prepreka ljudima naviklim da o životu i smrti odlučuju iz kancelarija, službenih automobila i zatvorenih soba u kojima se tada krojila sudbina Crne Gore.

Slavoljub Šćekić nije bio čovjek koji je ćutao. Bio je inspektor koji nije pristajao da zatvara oči pred kriminalom koji je rastao pod zaštitom države. Upravo zato je morao biti uklonjen. Ne zbog ličnog sukoba, ne zbog osvete sa ulice, već zato što je postao opasan za one koji su mislili da su jači od zakona i države koju su privatizovali za svoje interese.

Danas imamo osuđene izvršioce i organizatore, ali narod i dalje čeka ono najvažnije, imena nalogodavaca i svih pomagača koji su učestvovali u stvaranju atmosfere u kojoj je ubistvo policijskog funkcionera postalo dozvoljeno sredstvo za očuvanje moći.

Jer, u tom vremenu se tačno znalo ko je mogao narediti i odobriti likvidaciju, ko je imao kontrolu nad bezbjednosnim strukturama, ko je štitio kriminalne klanove i ko je odlučivao koje istrage smiju da žive, a koje moraju da budu ugašene zajedno sa ljudima koji ih vode.

Pomagači nijesu samo oni koji su obezbijedili logistiku i oružje. Pomagači su i oni koji su ćutali dok se država pretvarala u servis kriminala. Oni koji su godinama razvlačili istrage. Oni koji su uklanjali tragove. Oni koji su štitili osumnjičene i pravili medijski mrak oko svega što je moglo dovesti do vrha piramide.

I danas, poslije svega, ostaci starog režima pokušavaju nas ubijediti da treba da budemo zadovoljni time što su osuđeni samo izvršioci, kao da narod treba da povjeruje da su kriminalci sami odlučili da likvidiraju visokog policijskog funkcionera bez političke zaštite, bez logistike iz sistema i bez garancije da poslije zločina neće odgovarati.

Ne.

Ovo nije priča samo o ubicama koji su pucali po nalogu i za pare. Ovo je priča o sistemu koji je godinama hranio ubice. Priča o dva čovjeka iz sistema bezbjednosti koji su dobro znali i kojima je prenijeto da Slavoljub neće stati. Priča o samom državnom vrhu i jednoj porodici koja je bila gospodar života i smrti u to vrijeme.

Zato je pitanje nalogodavaca pitanje OBRAZA države. Ako Crna Gora nikada ne otkrije ko je naredio ubistvo Slavoljuba Šćekića, onda će ostati zauvijek upisana sramna istina da su postojali ljudi toliko moćni da su mogli naređivati smrt, a da država nije smjela da ih dotakne.

Ali vremena straha prolaze.

Ljudi više ne ćute kao nekad.

I upravo zato istina danas jače kuca na vrata svih onih koji su mislili da će ih godine sakriti od odgovornosti.

Jer, jedno je sigurno. Izvršioci povlače obarač, ali nalogodavci i pomagači ostavljaju krvavi pečat na čitavo društvo.

I zato pravda neće biti zadovoljena dok posljednje ime ne bude otkriveno. A ima ih…

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)