„Objektivnost“ medija prve i druge familije: Osuđuju rusku agresiju, o ukrajinskim zločinima ni riječi!

Već pet dana kako bukti rat između Rusije i Ukrajine koji najbolji pokazatelj koliko su mediji bliski prvoj i drugoj familiji zapravo „objektivni“.

Svi mediji bivšeg režima ali i oni druge familije već danima osuđuju tzv. rusku agresiju ali o ukrajinskim zločinima vješto ćute kao i da se ne dešavaju.

Sve što ovih dana može uočiti od medija bliskih prvoj i drugoj familiji je udružen propagandni projekat napadanja Rusije, njihove tzv.agresije, izostavljajujući neke ključne događaje ali i zločine sa ukrajinske strane.

Čak jedino što je vidljivo je neizmjerna podrška upućena Ukrajini, koja je po njihovim stavovima ali i mnoštvu lažnih vijesti jedina ugrožena strana u ovom ratu.

Svakodnevno u ovim medijima može da se pročita kako je ruska vojska navodno bombardovala stambene objekte u Kijevu, ali i drugim gradovima, kako stradaju nedužna lica, a na drugoj strani ni govora nema o monstruoznim zločinima druge strane.

Kao da im je sa mape iščezlo da ukrajinski vojnici svakodnevno bombardujuv civilne mete u Donbasu, svakodnevno ubijaju nedužne građane i svakodnevno pozivaju na proširivanje ovog sukoba ns svjetski nivo.

Promaklo je očigledno njima i da je Zelenski pustio iz zatvora sve zatvorenike, dao im oružje sa kojim oni zaustavljaju i monstruozno ubijaju građane u po ukrajinskim gradovima.

Isti ovi mediji se svakodnevno pozivaju na novinarsku etiku, objektivnost i nezavisnost mediji, iako su u poslednjih par dana jedino služe lažnim vijestima i spinovanjem, po uzoru na zapadne propagandiste.

Zaboravljaju mediji bivšeg režima očigledno da je za rat potrebno dvoje i prebreguju uzroke koji su doveli do rata u Ukrajini koji je samo eskalirao odlukom predsjednika Rusije Vladimira Putina da 24. februara započne specijalnu operaciju u susjednoj državi.

Daleko su svi pomenuti mediji bili od etničkih stavova kada je Zapad mimo međunarodnog prava nasilno odvojio lažnu državu Kosovo od Srbije 1999., te čina samog proglašenja tobožnje nezavisnosti. Žmurjeli su crnogorski mediji i tokom martovskog pogroma 2004.  kada su ubijani i protjerivani Srbi, a manastiri širom Kosmeta spaljivani do temelja.

Kada su tada ćutali, nisu se morali ni oglašavati ni sada.

Prvofamilijaški i drugofamilijaški mediji su još jednom potvrdili visok nivo usaglašenosti uređivačkih politika koja se ispoljava jedino kada na dnevni red dođe satanizovanje Srbije i Rusije.