Knjiga pjesama Hram među orlovima, Pauna Mujovića ovih dana je ugledala svjetlost dana. Knjigu je objavilo Međunarodno udruženje književnvih staralaca i umjetnika Nekazano iz Bara i u štampanoj i u elektronskoj formi. Snežana R. Radulović i prof. dr Draga Bojović, dok je autor fotografija za korice knjige Veliša Kadić, koji je i tvorac naslova ove zbirke pjesama:
Снежана Р.Радуловић, проф. и
Проф. др Драга Бојовић
HRAM MEĐU ORLOVIMA
Kraj pećina isposničkih
Paun crkvu sagradio
S crkvenijem blagoslovom
Prota Šujo osvetio
Veliša je s njime bio
Ko novinar iz Novosti
Lijepo joj ime dao
IZMEĐU TRADICIJE I LIČNOG IZRAZA
Paun Mujović u knjizi „Hram među orlovima“ daje poeziju koja jeste reprezent narodne poezije. Oblikovan i porodičnim nasleđem, budući da mu je ujak Radovan Bećirović Trebješki, epski bard srpske narodne poezije, Mujović istovremeno nadograđuje ličnim iskustvom i individualnim izrazom. NJegova poezija jeste proizvod vremena u kojem živi, ali ponajviše i autorovih emocija i pogleda na svijet i život.
Raznolika motivika obuhvata socijalne i satirične fenomene, zapažanja na teme pravoslavnih vrijednosti i svega onoga što one predstavljaju, sličice – opise isječaka iz života i prostora, istorije svog kraja… ali ono što skoro čitavu njegovu poeziju objedinjuje jeste ljubav i samilost prema ljudima i želja da čovjek čovjeku bude – čovjek.
Mujović to iskazuje na konkretnim primjerima u kojima dominira rima, ali i pokoji slobodan stih koji mu omogućava da misao i emociju iznese neposredno, bez suvišne stilizacije, što doprinisi autentičnosti njegovih pjesama.
PAUNOVO PERO ILI GLAS SRCA
S obzirom na to da se poezija Pauna Mujovića u osnovi zasniva na narodnom govoru, u njoj nalazimo leksiku i frazeologiju čiji je obrazac upravo taj govor. Leksički likovi su prilagođeni rimi, ali i dijalekatskoj bazi pjesnikova zavičaja. Stoga je ona zanimljiva kao čuvar narodnoga melosa, s jedne strane, ali i kao zapažen iskorak iz njega kroz originalnu pjesničku viziju nastalu kroz bogatsvo motiva iz tradicije i savremenog života.
Tu se nalaze odgovori iz narodnog predanja o porijeklu toponima iz zavičaja, slike događaja iz pravoslavnog života, sudbine porodice i pojedinaca, ali i socijalno-političke atmosfere današnjice.
U njegovoj milozvučnoj poeziji nalazimo autorske sentence i frazeološke jedinice: Čovjek nije ljudskog srca, ko ne smatra da vas svijet čuva se ko porodica (Svijet), Zaborav je bolest teškka (Zaborav), Ko se voli, ta se svađa (Vrhunska ljubav); idiome: bratski poklon (Osvećenje jama Gvozdenoga puka u Ražanom polju ˗ Krnovo), Dok je ime Isusovo (Raspad Nato-a), bratska krila (Vrhunska ljubav); stalne epitete: crni gavran (Gavran), ledna vodo (Rijeka Gračanica); poređenja: …
Prepala bi sa brda gavrana (Bez naslova); … Ko zelena što je trava, Vole se ko dva goluba (Vrhunska ljubav).
Mujović poseže za molitvom, onakvom kakva se čuje u narodu: O, Gospode, ti ih spasi (Orao), autorskom molitvom u ime ljudskog roda: …Nekršteni ljudski rode Moraš molit višnjeg Boga… (Maća), ali i za kletvom iz naroda: U pakao njine duše (Raspad NATO-a), autentičnom: O, Gospode Bože, Uzmi svijest svima
Koji uzimaju zarađeno penzionerima (Penzioneri), nekom vrste kletve sarkasičnog karaktera: Dabogda se izbacila… I kunem te moje milo Glasanje ti zadnje bilo (Agitacija), ali je očito prisustvo blagoslova, npr. u pjesmi Novinaru (Nek te žarko sunce grije Nek napredak svemu ode…) što dodatno ukazuje na opredjeljenje pjesnika – da slavi život i čovjeka u njemu, koje je oličeno i u naslovima: Čestitka penzionerima, Zahvalnica…
