O SPOMENICIMA I TRGOVIMA

Piše: SIBIN

(antiputopis)

Cetinje napali za oko izuzetno ružni spomenici. Lirik Leso Ivanović i u vjetru raspetljan (valjda) šal; usamljena Princeza Ksenija na pametnoj klupi, u futuristički riješenoj, izlomljenoj haljini.
U Danilovgradu, privatna companija izmjestila spomenik i krenula na trgu podizati poslovnu višespratnicu! U ovom, dakle, primjeru, urušava se javni prostor, koji oko sebe zna se šta dopušta od arhitekture, naučava još Vitruvije u slavu svog Imperatora Cezara.

Šta će nam spomenici i trgovi kad je cijela država u blokadi? Ali je, eto, odblokirana Medenica crnogorska majka Vesna, koju pozdravljaju svi oni sa skupa – „IMA NAS“.

Usamljenosti sklon Leso, onako riješen spomenikom, podsjeća na ponosnog diplomca na palubi. Princeza Ksenija, i detalj: iza nje, malena trafostanica!

Ok… Grad je nezamisliv bez trga, spomenika i parka. Međutim, pošto smo mi očigledno postavangardno naštelovani, sa trga izmjestimo spomenik kako bismo nakalemili poslovnu višespratnicu. Što, opet, nije tako loše, hoću reći da je donekle bolje nego onako, kao na Cetinju, štancovati spomenike velikanima koji nisu prošli nikakvu kritičku i umjetničku procjenu. Jer, drugovi: Dimitrije and Glamočak, nemaju baš toliko – zlatne ruke!, e da se ne bi provjerilo šta njima u glini gnječe po ateljeima.

Jedan neprevaziđen profesor bi rekao: sve vodi misao. U slučaju pomenutih skulptura, misao sve otkriva, tačnije, da je nema!

Raskopani trg u Danilovgradu, ta nakazna rupa pokazuje da, ukoliko nema trga, neće biti ni grada. Koji je nezamisliv bez parkova, spomenika, klupa, mada, tzv. pametni gradovi će bitno počivati na baterijama i sveokružujućoj klimatizaciji.