Novosti: Ovako je Stepinac u pismima pisao o Srbima i pravoslavlju: Dajte Paveliću 20 godina i likvidiraće ih iz Hrvatske

Na te riječi srpskog patrijarha reagovali su hrvatski političari, generali, akademici, kolumnisti, sveštenici, koji traže izvinjenja i ostavke odgovornih na hrvatskoj televiziji.

Hrvatski istoričar Hrvoje Klasić je u autorskom tekstu za net.hr javno objelodanio djelove tih pisama, u kojima se jasno mogu pročitati Stepinčevi stavovi o Srbima, pravoslavlju, poglavniku Anti Paveliću i rasnim zakonima koji su važili u NDH.

Da podsjetimo, patrijarh Porfirije je tokom intervjua odmjereno odgovarao na pitanja o kanonizaciji Stepinca, nakon čega je rekao sledeće:

– U rukama imam pisma koja je Stepinac upućivao Piju XII i iz kojih zaista mogu da se nađu mjesta koja jesu duboko problematična. Što ne znači da on nije živio u teškom vremenu i da se može sagledavati u crno-bijeloj tehnici – rekao je patrijarh Porfirije.

Među prvima je reagovao katolički sveštenik Juraj Batelja, koji je godinama proučavao „život i djelo“ Stepinca i koji nosi titulu „postulatora kauze za kanonizaciju Alojzija Stepinca“.

Batelja je zatražio da srpski patrijarh navede mjesta koja on ocenjuje duboko problematičnim u Stepinčevim pismima. A onda, prije nego što je dopustio da mu se odgovori, ponudio svoj odgovor:

– O sadržaju svih pisama nadbiskupa Stepinca papi Piju XII stručnjaci su rekli svoj sud – teološki i istorijski. Ni u jednom pismu nema ništa protiv hrišćanske vere i morala. Nema u njima problematičnih mjesta; ne daju povod za kontroverze – još manje za sumnju u čistu savjest i svetački značaj Alojzija Stepinca- istakao je Batelja.

Klasić skreće pažnju da monsinjore Batelja „u svom dugogodišnjem istraživačkom radu nikako da naleti na neka kontroverzna i problematična mjesta u Stepinčevom životu i radu, nego isključivo pronalazi misli, riječi i djela koja idu u prilog njegovoj svetosti“.

Sadržaj Stepinčevih pisama – O Pavelićevoj „duši“ i Srbima šizmaticima

Hrvastki istoričar potom otkriva šta tačno piše u Stepinčevim pismima papi Piju, i zašto su tako dugo bila skrivana od javnosti.

On ističe da je problematično kada Stepinac, kao „hrišćanin i dobronamjeran čovek“, papi u pismu datiranom 16. maja 1941. piše o uvođenju rasnih zakona u NDH, ili kako ih on naziva „zakonima protiv Židova“ („Leggi contro gli Ebrei“), kao sredstvu da se udobrovolje nacisti, pa zaključuje da je „mnogo manje zlo to što su Hrvati doneli ovaj zakon nego da su Nemci preuzeli svu vlast u svoje ruke“.

U istom pismu Stepinac piše i o kampanji pokrštavanja u NDH, ali on u tome vidi nešto drugačije motive od onih stvarnih: „Pošto je vlast katolička, osjeća se veliki porast obraćenja Jevreja i pravoslavnih šizmatika (termin koji Stepinac koristi za pravoslavne Srbe) u katoličanstvo. Moramo biti vrlo pažljivi prilikom njihova primanja, pošto su u pitanju materijalni interesi“. Svoje obraćanje papi Stepinac završava sledećim rečima: „Na kraju, potpuno iskren, mogu primijetiti da u krugovima vlasti postoji najbolja želja da se Hrvatska pretvori u katoličku zemlju. Ratni ministar (Slavko Kvaternik) mi je apsolutno garantovao: ili će Hrvatska biti katolička zemlja, ili neka nestane“, i zaključuje: „Želja onih koji trenutno vladaju Hrvatskom da sprovedu u djelo učenje Katoličke crkve stavlja nam obavezu da im pomognemo i da ih podržimo sa svom lojalnošću i snagom kojom raspolažemo“.

Hrvatski istoričar pojašnjava da u trenutku kada Stepinac piše ovo pismo već nekoliko nedelja postoji logor Danica kod Koprivnice u koji ustaše odvode stotine (a uskoro i hiljade) nevinih Srba i Jevreja. Dvije nedelje pre Stepinčevog pisma, 28. aprila, ustaše su poubijale oko dvesta seljaka srpske nacionalnosti iz sela Gudovca kraj Belovara, a samo tri dana pre Stepinčevog pisma (12./13. maja) blizu 400 Srba iz Gline i okoline. Klasić navodi da je o svim tim žrtvama nadbiskup Stepinac bio odmah obavešten.

U pismu upućenom papi mjesec dana kasnije, 14. juna 1941, Stepinac se zalaže da Sveta Stolica prizna NDH i piše o razočaranju državnog vođstva jer se to još nije dogodilo. Spominjući izjave predstavnika vlasti koji podsjećaju na „milione hrvatskih života palih u odbrani katoličanstva“ nadbiskup pomalo lirski nastoji da omekša papu: „Ovo su Najblaženiji Oče osećanja koja ispunjavaju dušu poglavnika Pavelića i drugih članova njegove vlade.“ Zagrebački nadbiskup koristi priliku da još jednom naglasi o kakvoj se borbi u novostvorenoj hrvatskoj državi ustvari radi: „Ne sumnjam Sveti Oče da se ovde vodi očajna borba na život ili smrt između šizme koja je predstavljena u srpstvu i katoličanstva predstavljenog u Hrvatima“

Stepinac takođe ističe da “iako je očito da među poglavnikovim pristalicama nije sve onako kako bi se želelo, mora se uzeti u obzir i vrijednovati činjenica da je Pavelić istinski katolički praktični vjernik, i da želi stvoriti, usprkos ogromnim problemima, jednu katoličku državu u Hrvatskoj.“

Na kraju, Klasić ostavlja samim čitaocima da procene kakav je bio Stepinčev stav prema Srbima na osnovu sledećeg izvoda iz pisma:

„Veliki je interes Srba šizmatika da uđu u Katoličku crkvu. Sigurno to čine pod dojmom da vlast podržava katoličanstvo. Ali ne može se poreći niti da ih na to tjera i sva bijeda šizmatičke crkve… Verujem, kada bi poglavnik Pavelić bio 20 godina na čelu vlade, šizmatici bi bili posve likvidirani iz Hrvatske.“ Klasić potom stavlja poslednji dio pisma u originalu: „Credo, se il Poglavnik Pavelić restasse 20 anni a capo del Governo, gli scismatici in Croazia sarebbero del tutto liquidati“, postavljajući pitanje svima koji bolje znaju italijanski jezik da li se reč likvidare može „bolje“ prevesti.

(Novosti online)