Nakon kraće medijske tišine, javnosti se ponovo oglasila tzv. civilna scena, predvođena Centrom za građansko obrazovanje (CGO), u još jednom sinhronizovanom napadu na Vladu Crne Gore. Ovaj put povod je odbrana tzv. Fakulteta za crnogorski jezik i književnost sa Cetinja – ustanove koja se decenijama koristi kao ideološka baza za širenje ekstremne dukljansko-montenegrinske agende, pod patronatom bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS).

Ono što je jasno svakom ko površno prati političke tokove u Crnoj Gori jeste da se iza ove ofanzive ne krije briga za akademsku autonomiju ili jezičku kulturu, već čisto političko-ideološko pozicioniranje interesne koalicije DPS-a, njenih tzv. nezavisnih satelita i nevladinog sektora, među kojima se posebno ističe CGO Daliborke Uljarević.

CGO – Građanska fasada režimskih interesa

Iako se formalno predstavlja kao nezavisna organizacija, CGO već godinama funkcioniše kao medijski i politički produžetak DPS-ove infrastrukture. Njihova agresivna retorika, selektivna borba za ljudska prava i izrazita netrpeljivost prema svakoj posttridesetoavgustovskoj vladi koja ne bazira svoje djelovanje na DPS-SDP-ovoj antisrpskoj matrici, samo su neki od pokazatelja njihovog stvarnog političkog angažmana.

Posebno je indikativno da se Daliborka Uljarević gotovo isključivo oglašava u okvirima antisrpskog narativa, koji je dominantno obojen netrpeljivošću prema svemu što ima veze sa srpskim identitetom, kulturom i pravoslavljem u Crnoj Gori. Takav diskurs dolazi u potpunom raskoraku s vrijednostima građanskog društva koje CGO navodno zastupa. Jer građansko društvo ne počiva na isključivosti i političkom etiketiranju cijelih zajednica, već na pluralizmu, ravnopravnosti i međusobnom uvažavanju – vrijednostima koje su u potpunosti potisnute u retorici i praksi CGO-a.

Njihova kampanja u odbranu tzv. Fakulteta za crnogorski jezik savršeno se uklapa u narativ koji su poslednjih pet godina gradili zajedno sa bivšim režimom — narativ o ugroženoj “autentičnoj” Crnoj Gori, koji se koristi za diskreditaciju svakog pokušaja reforme.

Fakultet kao ideološki bunker DPS-a

Tzv. Fakultet za crnogorski jezik i književnost, i pored očiglednog političkog karaktera svog djelovanja, godinama je finansiran iz budžeta države. Njegovi čelnici, umjesto naučnog rada, redovno učestvuju u političkim kampanjama, javnim obračunima s neistomišljenicima i promociji vještački konstruisanog identitetskog inženjeringa. Odluka Vlade da preispita finansiranje i status ove institucije nije napad na obrazovanje, već prvi korak ka demontaži paraakademskih bastiona stare vlasti.

Bemaks – od gradilišta do sudnice

No, ono što se najčešće prećutkuje jeste činjenica da je CGO, pored ideološke, i u direktnoj poslovnoj vezi sa kompanijom Bemaks — gigantom iz doba DPS-a, koji se još uvijek doživljava kao siva eminencija u pozadini političkih tokova.

Kompanija Bemaks, poznata široj javnosti po enormnim prihodima iz vremena vladavine DPS-a, sve češće je u fokusu pravosudnih organa. Podsjetimo da se protiv bivših direktora ove firme vode krivični postupci zbog sumnje u povezanost sa međunarodnim švercom cigareta – što je jedno od najtežih optužbi koje Crna Gora pamti u novijoj istoriji. Uprkos tome, njihovi poslovni aranžmani sa akterima iz tzv. civilnog sektora se ne prekidaju, već upravo suprotno  postaju platforma za političku destabilizaciju.

U tom kontekstu, saradnja CGO-a i Bemaksa nije tek slučajna ekonomska sprega, već pažljivo konstruisana veza koja ima jasne ciljeve: očuvanje uticaja bivšeg režima, zaštitu kadrova i infrastrukture stare elite, kao i kontrolu narativa u javnom prostoru.

DPS, CGO, pojedine medijske ispostave i njihovi građevinsko-finansijski sponzori iz Bemaksa ponovo djeluju kao usklađen političko-medijski mehanizam. Njihov motiv nije odbrana jezika, kulture ili građanskih prava – već zaštita privilegija, monopola i ideološkog nasljeđa jedne duboko kompromitovane elite.

Tagovi