Novi narodni front (NFP) iznenađujući je pobjednik parlamentarnih izbora u Francuskoj

Novi narodni front (NFP), savez četiri stranke lijevo-zelene orijentacije, iznenađujući je pobjednik nedjeljnih parlamentarnih izbora u Francuskoj, koji će imati 182 poslanika u skupštini od 577 mjesta, sada podijeljenoj između tri velika suprotstavljena bloka, od kojih nijedan nema većinu.

Gardijan je sačinio pregled stranaka koje čine NFP, šta predlažu, koje su ključne figure – i mogućnosti da li će uspjeti da nastave saradnju.

Koje stranke čine NFP?

Najveća je Nepokorena Francuska (LFI), koju vodi radikalni ljevičar Žan-Lik Melanšon. Osnovana 2016. godine, LFI je radikalno lijevo i populistički orijentisana, vjerujući da tradicionalne stranke i političke organizacije više ne služe demokratiji.

Druga je Socijalistička partija (PS), mejnstrim stranka lijevog centra, stranka Fransoa Miterana i Fransoa Olanda. Socijaldemokratska i proevropska, decenijama je bila najveća stranka francuske ljevice, ali je na predsjedničkim izborima 2022. godine osvojila manje od dva odsto glasova.

Francuska Zelena partija (LE-EELV) je najnovija verzija pokreta osnovanog 1984. godine. Imala je dva mandata u vladi, pridruživši se lijevom savezu sa PS-om i Komunistima 1997. godine, kada je tadašnja liderka Dominik Vojne bila ministarka životne sredine, te još jednom 2012. godine pod Olandovom socijalističkom vladom.

Francuska Komunistička partija (PCF), jedna od najstarijih u Evropi, dugo je bila glavna snaga poslijeratne francuske ljevice i takođe je bila dio PS-ove vlade Lionela Žospina od 1997. do 2002. godine. I dalje teži „prevazilaženju“ kapitalizma, ali je pragmatična u tom cilju.

Šta je u programu NFP-a?

Iako su sve četiri stranke navele da su napravile ustupke, program NFP-a je u velikoj mjeri pod uticajem radikalno lijeve LFI, uključujući obećanja koja bi značajno povećala već visoke javne troškove Francuske.

Obećava: da će poništiti kontroverzne Makronove promjene penzionog sistema i vratiti starosnu granicu za penziju na nivo prije 2010. od 60 godina (sa 64); povećati plate u javnom sektoru; uskladiti plate sa inflacijom; povećati beneficije za stanovanje i mlade; smanjiti porez na dohodak i socijalno osiguranje za niže prihode; i uvesti porez na bogatstvo.

NFP takođe planira da poveća minimalnu platu, finansira 500.000 vrtića, ograniči cijene osnovnih namirnica, struje, gasa i benzina, pojača zelene mjere – uključujući zakonodavstvo za karbonsku neutralnost do 2050. godine – i reformiše zajedničku poljoprivrednu politiku EU.

Na polju vanjskih poslova, savez je izjavio da će zahtijevati trenutni prekid vatre u Gazi, priznati Palestinu, „zaustaviti Moskvinu agresiju“ u Ukrajini, nastaviti sa snabdijevanjem oružja za Kijev i „nepokolebljivo braniti suverenitet i slobodu ukrajinskog naroda“.

Kako je došlo do takvog uspjeha?

Iste četiri stranke formirale su sličan pakt, Nupes, nakon predsjedničkih izbora 2022. godine i prije naknadnog glasanja za parlament, osvojivši nešto više od 150 poslanika kao rezultat. Savez je propao prošle godine zbog ličnih sukoba i velikih razlika u politici.

NFP je brzo sastavljen nakon što je predsjednik Makron prošlog mjeseca odlučio da raspusti parlament nakon teškog poraza njegovog tabora na evropskim izborima, gdje je krajnje desni Nacionalni front (RN) osvojio više od 30 odsto glasova.

Dok su milioni ljevičarskih francuskih glasača dobrovoljno glasali za kandidate NFP-a, savez je takođe imao koristi od „republikanskog fronta“ koji se formirao nakon prvog kruga glasanja, gdje je RN uvjerljivo pobijedio.

Kako bi se izbjeglo razdvajanje glasova protiv RN-a u trci u tri kolone, NFP je povukao 132 uglavnom trećeplasirana kandidata. Ali više od 80 centrista takođe se povuklo u korist kandidata NFP-a, a mnogi centristički i glasači desnog centra su zatim glasali za lijevo kako bi blokirali RN.

Prema Ipsosu, 54 odsto ljudi koji su u prvom krugu glasali za Makronov tabor (Zajedno) i 29 odsto onih koji su glasali za centar-desno Les Républicains (LR) prešlo je na NFP kada je kandidat saveza bio iz PS-a, Zelenih ili Komunističke partije.

Manje ih je prešlo kada je kandidat NFP-a bio iz radikalnije LFI, ali brojke su i dalje bile značajne: 43 odsto glasača Zajedno i 26 odsto glasača LR.

Može li savez opstati ovaj put?

Nupes se raspao uglavnom zbog Melanšonove dominirajuće i borbene prirode i sve radikalnijih stavova, ali i zbog dubokih razlika u politici u vezi podrške Ukrajini, rata u Gazi – LFI je odbila da nazove Hamas terorističkom grupom – i EU.

Sedamdesetdvogodišni lider LFI-a obećao je da će se povući iz NFP-a, ali to očigledno nije učinio, zahtijevajući u nedjelju da sljedeći premijer Francuske bude iz saveza i sprovede „naš manifest, i samo naš manifest“ – bez većine.

Čak je sugerisao da bi i sam volio taj posao. Ali njegovi česti izlivi bijesa, sitni napadi na protivnike, antiamerički stav, evrofobija i – prije punog opsega ruske invazije na Ukrajinu – česte proruske izjave učinile su ga previše toksičnim.

Melanšon se takođe suočio sa optužbama za antisemitizam, nedavno opisavši učesnike demonstracija protiv antisemitizma kao „prijatelje bezuslovne podrške masakru u Gazi“, te umanjivši antisemitizam u Francuskoj opisujući ga kao „rezidualni“. On poriče optužbe.

Mnogi Melanšonovi članovi NFP-a ne mogu da ga podnesu, a dezerteri LFI-a koji su napustili stranku zbog njegovih nasilničkih taktika i sada su nezavisni ljevičarski poslanici, poput Klementine Oten i Fransoa Rufina, govore o njemu kao o „prepreci“ za ljevicu.

Dok su Melanšon i njegovi zamjenici poput Manuela Bompara isključili kao opciju bilo kakav oblik koalicije sa centrom ili desnim centrom i insistirali da ne može biti „nikakvih pregovora“ o programu NFP-a, drugi vodeći članovi NFP-a, poput Rafaela Gluksmana, se ne slažu.

Gluksman, koji je vodio PS-ovu uspješnu kampanju za Evropske parlamentarne izbore, ponovio je stav centrista rekavši da izborni rezultati zahtijevaju kraj „konfrontacione politike blok protiv bloka“ i spremnost na „razgovor, debatu – i promjenu političke kulture Francuske“.

Koja frakcija NFP-a može pobijediti i ko bi je mogao voditi?

Iako je LFI najveća frakcija unutar NFP-a, sa 74 poslanika, ostale tri stranke zajedno nadmašuju radikalno lijevu stranku – PS ima 59 poslanika, Zeleni 28, a Komunisti devet. Oni možda neće dozvoliti da budu potisnuti.

Oten je u ponedjeljak izjavila da bi disidenti LFI-a mogli da pokušaju da formiraju posebnu političku grupu unutar NFPF-a, moguće sa Komunistima i nekim prekomorskim i drugim ljevičarskim poslanicima, što bi moglo dodatno oslabiti poziciju LFI-a unutar saveza.

Lider Socijalista, Olivije For, izjavio je da će NFP pokušati izabrati kandidata za premijera do sredine sedmice. Marin Tondelije, liderka Zelenih, rekla je da to može biti član jedne od četiri glavne stranke, ali i „neko van politike“.

„Najbolja metoda će biti konsenzus, pronalaženje inteligentnih rješenja kolektivno“, rekla je Tondelije, jedna od istaknutih zvijezda kampanje. „Ako želimo da vladamo, moramo biti istinski ujedinjeni.“ To neće biti lako bez ozbiljnog kompromisa.