U udžbenicima novokomponovanog crnogorskog jezika imamo kandidata za novu riječ koju bi čelnici FCJK* mogli razmatrati da uvedu.
Riječ o kojoj govorimo osvanula je u današnjem broju Pobjede a termin je – rascrnogorčavanje! Autor je, ko bi drugi bio, nego drugosrbijanska perjanica, predsjednica Helsinškog komiteta za ljudska prava u Srbiji. Sonja Biserko koja je analizirala rezultate popisa stanovništva a kao po starom dobrom običaju, govorila da Beograd, zvanična Srbija, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, i Srpska pravoslavna crkva imaju svoj „mračni cilj“ a da je to u ovom slučaju bio da se što veći procenat građana izjasni kao Srbi.
Biserko je u svojoj postpopisnoj analizi izjavila da Srbija nikad nije suštinski prihvatila odvajanje Crne Gore a da su vlast preuzele prosrpske i proruske partije koje su nastoje da u što većoj mjeri nametnu srpski identitet poništavanjem svega što je crnogorsko. Gotovo kao da Biserko ne vidi glasanja Crne Gore u Ujedinjenim nacijama, drugovanje crnogorskih vlasti sa premijerom lažne države Kosovo, Aljbinom Kurtijem. Stoga, nejasno je kako se tu poništava sve što je crnogorsko znajući da je ove iste stvari „do prekjuče“ radila Demokratska partija socijalista sa svojim satelitskim partijama.
Biserko nastavlja te dodaje da je politika Beograda poslednjih nekoliko decenija bila usmjerena na tzv. „rascrnogorčavanje.
„Ipak, čini se da je ovaj popis zaustavio trend ,,rascrnogorčavanja“ i da je teško zamislivo da će procenat Srba i dalje rasti“, tvrdi drugosrbijanska proleterka.
Biserko nastavlja da „lansira“ svoje bisere i ponavlja mantru DPS-a da su ciljevi Srbije jasni, da želi da vrati Crnu Goru u svoje okrilje te da je ovo parče zemlje konstantni prioritet srpskog nacionalizma i da je teško vjerovati da će se to promijeniti.
„Crna Gora je u datim geostrateškim okolnostima veoma značajan prostor, s obzirom na izlaz na Jadransko more, prije svega. Srbija svakako želi da izađe na more, što bi joj dalo mnogo veću stratešku relevantnost. U tom smislu, svi su na istom zadatku – jedan broj istoričara (kao ključni propagandisti), političari i SPC, koja je glavni instrument prekograničnog djelovanja“, kazala je ona.
Slijedi interesantno pitanje Pobjede – do kada će EU i SAD tolerisati ponašanje Srbije kojim se destabilizuje region (iako nije baš jasno kakvo je to u stvari ponašanje) te konstatacijom da je na djelu zabrana ulaska umjetnicima i drugim licima, razni pogrdni nazivi „ustaše i milogorci“ i zašto se Srbija konstantno svađa sa susjedima. Gotovo da se ne vide termini „posrbice“, „četnici“ i tome slično kao i apsurd svih apsurda – zabrana ulaska u Crnu Goru Matiji Bećkoviću, Vladu Georgievu… Međutim, šta očekivati od medija pod okriljem Prve familije.
Biserko odgovara da Zapad toleriše Srbiju decenijama ali nije sigurna da će ta politika dati rezultate.
„Takav stav Zapada svakako utiče na arogantno ponašanje Beograda, koji u svojoj politici balansiranja sa Istokom i Zapadom održava svoje aspiracije. To do daljnjeg drži region pod stalnom tenzijom i nepovjerenjem prema Beogradu“, zaključila je ona.