Nova NATO strategija za Srbiju: Budite srećni što smo vas ubijali – Kosovo otimamo za vaše dobro!

NATO je 1999. godine bombardovao Srbiju da bi joj pomogao da ozdravi i progleda, da se oslobodi prošlosti i zakorači hrabro u evroatlansku budućnost. Zapadna vojna Alijansa otima od Srbije Kosovo isključivo za njeno dobro ali i u ime sveopšte pravde.

Ovako bi trebalo ubuduće da izgledaju formulacije o savezu koji je izvršio agresiju na Srbiju, ukoliko bi srpski zvaničnici odjednom doživjeli katarzu, shvatili da je i za njih najbolje da država nestane i počeli da primjenjuju odluke sa prošlonedjeljnog Samita NATO u Viljnusu.

U tim zaključcima se navodi kako članice Alijanse očekuju od Srbije da se na konstruktivan način angažuje sa NATO i svojim susjedima, uključujući i svoje javne komunikacije o obostranim koristima saradnje NATO i Srbije.

Šta se ne dopada NATO moćnicima?

Očigledno je da NATO „gospodarima“ nije po volji što Srbi nisu pod njihovom čizmom i što je oko 84 odsto građana, prema istraživanjima iz ove godine, nedvosmisleno protiv članstva države u ovoj organizaciji (11 odsto nema stav, a svega 5 odsto podržava članstvo).

Ne sviđa se moćnim liderima Sjevernoatlanskog pakta što su Srbi nezahvalni, pa se ne raduju jer je NATO ubijao njihove Milice Rakić, rušio gradove i mostove, palio fabrike i sejao osiromašeni uranijum na srpske oranice.

Nikako se ne dopada Zapadnom bloku na čelu sa Amerikom što Srbi javno ne hvale NATO snage koje godinama gledaju na terenu kako Albanci pucaju na srpsku decu, pale srpske kuće, štale i sušare, ubijaju krave, otimaju zemlju, prave klozete od svetinja i satanistički vandalizuju grobove.

Nije jasno sjevernoatlanskim vladarima kako to Srbi podržavaju Rusiju koja pomaže srpsku diplomatsku borbu za Kosovo i sprječava da se Republika Srpska obeleži kao „genocidna tvorevina“, a ne podržavaju NATO koji je okupirao Kosovo i poklonio ga Albancima i koji uporno radi i na gašenju Srpske.

Praznik kasetnih bombi

Prosječan NATO um ne može nikako da razumije, zašto Srbi u medijima ne počinju program sa NATO zastavom, zašto ne proglase neki praznik kasetnih bombi, zašto, umjesto 1389. ne upišu 1999. godinu zlatnim slovima u svoju istoriju, zašto ne drže na zidovima sliku Stoltenberga ili bar Veslija Klarka.

Srbi bi, dakle, prema zaključcima Samita u Viljnusu, trebalo da skaču od sreće kad im vodeća NATO zemlja SAD, zavrće ruke i ispostavlja brutalnu ucjene da uvedu sankcije Ruskoj federaciji inače će u protivnom pojedinci iz vlasti biti na udaru sankcija, što je prvi i osjetio šef BIA Aleksandar Vulin.

Srbi bi trebalo da pristanu dobrovoljno i sa punim povjerenjem, da im NATO, kao u nekim susjednim zemljama, određuje ko može da bude u vlasti, a ko je prava, a ko lažna opozicija, koji mediji smiju da postoje, a koji moraju momentalno da budu ućutkani, prognani i zabranjeni.

Srbi bi odmah morali da okrenu list i da, umesto Stefanu Nemanji, podižu spomenik Madlen Olbrajt i Havijeru Solani.

Molitva NATO kultu

Kao narod koji je osjetio sve blagodeti kancera od osiromašenog uranijuma, Srbi bi trebalo prvi da podrže slanje kasetnih bombi u Ukrajinu i pozdrave totalno uništenje te države od strane Zapada, za njeno dobro.

Srbi bi trebalo da se ugledaju na one koji progone svještenstvo u Kijevsko-pečerskoj lavri, da bez ičije pomoći okrenu leđa Srpskoj pravoslavnoj crkvi i da se mole i klanjaju isključivo kultu „Milosrdnog anđela“ .

Srbi bi trebalo polako i da pripremaju jedinice i spremaju junačke NATO sinove za neki budući konačni juriš na Moskvu.

Nema druge, braćo Srbi, nego da poslušamo dobronamerne savete Samita u Viljnusu, da prihvatimo oberučke zahtjeve iz Amerike i da najzad shvatimo da je za naše dobro najbolje da – prestanemo da postojimo.

(sputnikportal.rs)