“Nova” DPS vlast u Budvi ne misli na radnike: Zaposlenima u RTV Budva ni centa, prepušteni da žive od sunca i pozajmica!

Naime, uposleni u lokalnom javnom emiteru posljednju zaradu primili su 5. maja, prostom računicom dolazimo do činjenice da će se radnicima RTV Budva početkom avgusta dugovati tri zarade.

Radio Televizija Budva, kao Lokalni javni emiter bila je prisutna na svim gradskim dešavanjima kao i dešavanjima od kulturnog, društvenog i političkog značaja i prije i uslijed blokade opštinskog računa posredstsvom čega je došlo do zastoja sa isplatama zarađenog novca.

Da u Televiziji koja u Budvi postoji već 22 godine među zaposlenima ima onih kojima je plata jedini izvor prihoda, čini se ne zabrinjava nadležne. Zaposleni među kojima ima onih koji do posla svakoga dana putuju, ljudi kojima je novac neophodan za terapije, ali i samohranih majki, već skoro tri mjeseca tiho iščekuju svoja sljedovanja.

Iako plate kasne, neizmerene obaveze i mjesečni računi su ipak tačni, pa ih svakog prvog u mjesecu treba regulisati. Ljudi koji imaju porodice svakoga dana treba da donesu ručak na sto, a prazan novčanik diktira meni.

Pitali smo naše kolege kako žive bez redovnih primanja, međutim, većina nije htjela da komentariše ovu sitaciju, jer kako su nam kazali, razočarani su, moralno poniženi, te da ne vide da kao pojedinci mogu nešto da promjene.

Na svu sreću ima i onih koji se ne libe da kažu svoje mišljenje i koji smatraju da pred ovim problemom ne treba ćutati zatvorenih očiju.

Samohrana majka sa dvoje djece, koja u RTV Budva radi punih 17 godina kaže da je veoma zabrinuta i da ne zna šta se može očekivati u narednom periodu, kada je situacija trenutno ovakva.

„Pravo svakog čovjeka je pravo na rad, i zaradu. Pitate me kako izdržavam tri mjeseca bez plate, sa dvoje maloljetne djece? Hvala Bogu pa imam krov nad glavom, sa mogućnošću kakvog – takvog rentiranja smeštaja, što je ove godine na ivici isplativosti. Djeca imaju pravo na minimalnu penziju pokojnog supruga. Sve to je nedovoljno bez primarnog primanja u kući, a to je moj lični dohodak, koji nisam dobila tri mjeseca. Tri mjeseca u doba pandemije, gdje je sve stalo, neko se drznuo da se igra sa dušama i životom ljudi. Rate se gomilaju, računi takođe, ostalo se svodi na minimum i jako sam zabrinuta za mjesece koji nam predstoje. Čujem i da su nam pripremili „paket iznenađenja“, smanjenje zarada, sa kašnjenjem istih je dovedena u pitanje egzistencija mnogih porodica. E da… Imam i baštu, ali mam i kredit“.

Sa druge strane, djevojka koja u našoj kući radi nešto više od godinu dana, koja nema djece, kaže da je zatečena ovom situacijom i da je mislila da do ovakvog stanja u lokalnom javnom emiteru nikad neće doći.

„Ovaj period se baš odužio, i svakog dana slušamo isti odgovor na pitanje kada će plata, koji glasi „do kraja ove sedmice“, a plate očigledno ima samo u najavi. Tako prolazi već treći mjesec, a da zaradu nismo dobili. Meni je teško kao nekome ko još uvijek nema porodicu, ali se divim ljudima koji od plate žive i od nje hrane djecu. Telefon mi je isključen već dva mjeseca, računi za režije se gomilaju, krpi se kraj sa krajem“.

Još jedna majka koja ima dvoje djece, a koja već 20 godina radi u našoj firmi, kazala je da ovu situaciju poređuje sa 90-tim godinama, ističući da umjesto da nastavimo da koračamo unapred, društvo koje se polako pretvara u robovlasničko, vraća se 100 koraka unazad.

„Živjeti tri mjeseca bez zarade u vrijeme pandemije je za roditelje koji žive od plate je mučenje. Iz banke redovno zovu za zaostale rate, napominjući da će obračunati zatezne kamate zbog kašnjenja uplata, prinudno naplatiti dug, računi za režije se utrostručuju i samo je pitanje dana kada će nas isključiti sa mreže. Da li je zaista nekog iskreno briga za građane? Da li se iko pita kako žive ljudi koji, na primjer, plaćaju kiriju, a koji svaki dan dolaze sa mukom na posao, razmišljajući o finansijskim problemima… Koliko to mentalno utiče na psihu ljudi, a zatim i na njihovu djecu, kojima ovih mjeseci roditelji nemaju da daju ni za sladoled! Pretužno je sve ovo u 21. vijeku u metropoli turizma dok uveliko traje političko prepucavanje „Ko je kriv?“.

Koleginica koja već par godina radi u našoj medijskoj kući, kaže da je situacija dosta teška, budući da ove godine nema ni glavnog prihoda, a to je turizam, na koji se kao i većina mještana oslanjala proteklih godina.

„Ja još uvijek živim kod roditelja, ali ipak osjećam težinu situacije. Ne smijem ni da zamislim kako je kolegama koji izdržavaju porodice ili žive kao podstanari. Situacija je frustrirajuća budući da sam sa 27 godina, nakon napornog posla koji smo svi kolektivno obavljali u proteklih par mjeseci prinuđena da novac pozajmljujem ili tražim od roditelja. Ova situacija ne uznemirava samo one kojima plata služi kao bonus ili naknadu za hobi, ali nama koji smo je zaradili i koji od nje živimo, to je mnogo više od od par stotina eura. To je ručak na stolu, rata za kredit, ljekovi… I svakako nešto što kao društvo ne smijemo da dozvolimo. Ne smijemo da dozvolimo da kašnjenje plata postane ustaljena praksa i sinonim za Radio Televiziju Budva. Ovim putem željala bih da kažem da su sve kolege predane i da je svaka plata zarađena. Ne tražimo ništa mimo onoga što je naše i na šta imamo pravo“.

Među kolegama, dobili smo i jedan šaljiv odgovor, koji glasi:

„Živim od sunca, mora i pozajmica“.

Međutim, realnost je ipak drugačija, kaže naš kolega.

„Potpuno je ludilo da se u ovakvoj situaciji i krizi blokira račun jedne Opštine i da radnici RTV Budva ne primaju plate već tri mjeseca. To samo govori o odnosu države i političara prema svojim građanima. Živimo u takvom društvu gdje je sve podređeno politici i sve je politika, tako da sve ovo ne treba da čudi posebno imajući u vidu da su izbori za mjesec dana i da znamo da je sve ovo dio kampanje i jednih i drugih i trećih. Čini mi se da smo nemoćni, ali ima načina da reagujemo“.

Za lošu situaciju koja jako dugo traje može se reći da prerasta u sramotu, ističe još jedan kolega, koji je razočran trenutnim stanjem.

„Mi zaposleni u RTV Budva radimo gotovo svakodnevno, a bilo je i dosta prekovremenog rada u prethodnom periodu. Nažalost, za to nismo uopšte plaćeni, niti se zna kada ćemo biti. O tome se, u jeku aktuelnih političkih previranja i zdravstvene krize, kada je prosječak čovjek doveden u neugodan egzistencijalni položaj, uporno ćuti, pa se stvara utisak kao da je situacija u kojoj se nalazimo normalna i prihvatljiva. Interesantno da, koliko znam, nijedna institucija zvanično nije reagovala. A to ne bi trebalo da bude tako obzirom na ulogu koju bi mediji morali da imaju u jednom demokratskom društvu, a samim tim i lokalni javni emiter u lokalnoj zajednici“.

Problem sa isplatama zarada, nemaju samo radnici RTV Budva, JU Muzeji i galerije, takođe čekaju na svoje zarade, kao i zaposleni u Opštini, ali i oni koji rade u preduzećima, koja su na budžetu Opštine Budva.

Podsjetimo, zarade su počele da kasne nakon blokade računa Opštine Budva 29. maja, kada je Privredni sud na zahtjev Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, blokirao račun na iznos od 29,3 miliona eura, odnosno za sumu koja je krajem prošle godine iz državnog budžeta isplaćena njemačko-austrijskoj kompaniji WTE/EVN po osnovu aktivirane garancije koju je država dala Opštini za kredit za izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

Apelujemo da blokada opštinskog računa i neisplaćivanje zaostalih zarada ne smije biti sredstvo poltičke igre, te da radnici ne smiju biti žrtve političkih previranja, a naročito u trenutku kada je čitav svijet izložen pandemiji.

I na kraju postavlja se pitanje, zašto do sada nijesmo dobili adekvatan odgovor, te zašto nam se niko nije javno obratio i kazao kada će biti isplaćeno ono što smo zradili?

Ali najvažnije od svega jeste, čega se kolege plaše u potrazi za odgovorima i ostvarivanju svojih prava, te kako je jedno demokratsko društvo kakvim se nazivamo dopustilo ovakvu situciju pred očima javnosti?