Njemačka strategija prema Kini: Kritika umjesto izolacije

Između Njemačke i Kine razlike su sve veće, smatra zvanični Berlin. Ali, ne želi da njemačkim firmama previše otežava poslovanje s Kinom, piše Dojče vele (DW).

Po prvi put u istoriji Savezne Republike Njemačke, Vlada u Berlinu ima strategiju odnosa prema Kini. Ona je dio sveobuhvatne nacionalne bezbjednosne strategije koja je takođe nova i koja je predložena u junu.

„Kina se promijenila – to i političke odluke Kine zahtijevaju promjenu našeg odnosa prema Kini“, navodi se na početku tog dokumenta.

Njemačka Vlada sa zabrinutošću gleda na sve agresivnije ponašanje Kine.

Strategija prema Kini pokušaj je smanjenja velike zavisnosti Njemačke od te zemlje, a da se pritom kontakti ne prekidaju. To koliko su važni ekonomski odnosi za obje zemlje, pokazuje njihov trgovinski obim: Kina je u 2022. po sedmi put za redom bila najvažniji trgovinski partner njemačke privrede. Vrijednost robne razmjene iznosila je gotovo 300 milijardi eura. Mnogo toga je, dakle, u igri.

Kancelar Šolc protiv ministarke Berbok

Savezni kancelar Olaf Šolc (SPD) i njemački udruženja privrede zato su se zalagali da strategija ne bude previše restriktivna. Rezultat je da su preporuke za njemačka preduzeća koja teže diverzifikaciji i investicijama i u drugim azijskih zemljama prilično uopšteno formulisane – s čime su nezadovoljni Zeleni, koji su u vladajućoj koaliciji.

Naročito je ministarka spoljnih poslova Analena Berbok iz Zelenih nakon preuzimanja dužnosti krenula oštrijim kursom prema Kini i otvoreno kritikovala tamošnja kršenja ljudskih prava. To nije ostalo bez posljedica. Prilikom nastupa pred novinarima u aprilu u Kini, njen kineski kolega Ćin Gang je uzvratio: „Ono što je Kini najmanje potrebno jesu lekcije sa Zapada.“

Napuštanje politike kancelarke Merkel prema Kini

Tokom vladavine kancelarke Angele Merkel (2005-2021) u odnosima sa Kinom vladala je poletna atmosfera. Trgovina je snažno rasla, Merkel je kritiku izražavala tiho. Kao kruna njemačko-kineskih odnosa proglašeno je 2014. „sveobuhvatno strateško partnerstvo“.

Ali, ono što te dvije zemlje razdvaja, već nekoliko godina se sve više povećava – odnosno u Berlinu se jače uočava i o tome se otvorenije govori nego ranije: bilo da se radi o „čvrstom prijateljstvu“ Kine s Moskvom, uprkos ruskoj agresiji protiv Ukrajine, o sve većim napetostima u Tajvanskom moreuzu, o tlačenju ujgurske manjine u Kini ili o odnošenju tehnologije iz Njemačke. Sve manje se govori o partnerstvu, a sve više o suparništvu. Tako stvari vide i u drugim glavnim gradovima Evrope, a pogotovo u Vašingtonu, odakle dolazi sve jači pritisak na njemačku Vladu.

Torsten Bener, direktor berlinskog trusta mozgova „Institut za globalnu javnu politiku“, u izjavi za DW kaže da ga „raduje što se strategija vrlo odlučno odvaja od snova o sveobuhvatnom strateškom partnerstvu s Kinom koje je slijedila Angela Merkel s predsjednikom Sijem. Taj jasan zaokret bio je neophodan.“

Opasnost od „misionarskog nastupa“

Da li njemačka privreda može da živi s tom novom strategijom? Zigfrid Rusvurm, predsjednik Saveza njemačke industrije, načelno pozdravlja strategiju, ali i upozorava: „Postoji opasnost da se preduzetnička dinamika djelovanja previše ograniči i tako spriječi stvaranje blagostanja i spreče inovacije.“

Predsjednik Njemačke industrijske i trgovinske komore Peter Adrijan branio je u diskusijama koje su prethodile donošenje strategije prema Kini načelo „promjena kroz trgovinu“, a sada kaže: „Više sam nego sumnjičav da li će odustajanje od trgovine voditi jačim pozitivnim promjenama ili nekom boljem svijetu. Pre će doći do suprotnog efekta. Jer, ako se događa razmjena, druge možemo bolje da razumijemo i da im prenesemo djelove naših vrijednosti i naše kulture“, izjavio je Adrijan za njemačku novinsku agenciju dpa. On posebno upozorava na opasnost od „misionarskog nastupa“. Ne smijemo, kaže, „dozvoliti da nas doživljavaju kao pametnjakoviće.“

Pitanje je dakle može li da uspije spajanje tako oprečnih stvari kao što su diverzifikacija trgovine i smanjenje zavisnosti od Kine u kritičnim oblastima, a da se pritom ne ugrozi generalno poslovanje s tom zemljom. Torsten Brener kaže da je strategija „osvežavajuće realan dokument s ambicioznim spiskom domaćih zadataka koje sad odlučno treba sprovesti“.

Ujedno, za neke stvari u strategiji, kao što je recimo težnja prisnijoj saradnji s Kinom u oblasti zaštite klime, on kaže da su „djelimično naivne“, jer otvorena razmjena na području nauke i civilnog društva kojoj se teži, s Pekingom „nije moguća zbog tamošnjeg jednopartijskog sistema“.

Očekuje se kritika iz Kine

Olaf Šolc je na samitu NATO u litavskom Vilnjusu pred novinarima još jednom naglasio da se ne radi o prekidanju odnosa s Kinom, nego o minimalizaciji rizika („de-risking“, a ne „de-coupling“, kako se izrazio). A ministarka spoljnih poslova Berbok dodala je da je poruka da „želimo da u miru i slobodi živimo sa svim partnerima na ovom svijetu, sa svim zemljama na ovom svijetu – a da istovremeno nismo naivni“.

Obje izjave sigurno su imale za cilj da budu pomirljive prema Kini. Ali, već je njemačka nacionalna strategija izazvala oštru kritiku u Pekingu. Graditi međunarodne odnose tako što se „druge posmatra kao konkurente, suparnike ili čak protivnike, a normalna saradnju pretvara u pitanja bezbjednosti i politike, oteraće naš svijet u spiralu podjela i konfrontacije“, rekao je portparol kineskoga Ministarstva spoljnih poslova Vang Venbin.

U Pekingu vjerovatno neće biti oduševljeni ni novom njemačkom strategijom prema Kini.