Prethodnu nedjelju obilježila je sjednica Vlade Crne Gore na kojoj se birao nasljednik Zorana Brđanina, v.d. direktora policije.
Kako je javnost već upoznata, za v.d. direktora izabran je Aleksandar Radović, ali na predlog premijera Milojka Spajića, dok predlog ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića, Lazar Šćepanović, nije prošao.
U medijima je ova priča aktuelna faktički od formiranja Vlade kada je ministar pravde Andrej Milović problematizovao bezbjednosni sektor i pokušao da utiče na njega. S tim u vezi, Demokrate su ovo politički valorizovale želeći da proguraju njima bliske kadrove iako znaju da nemaju većinu na Vladi za svoje predloge.
Stoga je, očekivano, na Vladi došlo do haosa. Politička prepucavanja ispratila su i pisanja portala dok su novinari čekali da dobiju makar bilo koju informaciju, ali i očekivali zakazani pres koji se na kraju nije desio.
Bez želje da se umanjuje značaj bezbjednosnog sektora, koji bi trebao po pravilu da se uhvati u koštac sa organizovanim kriminalom, ipak postoji mrva sumnje u čitav ovaj proces gdje pojedinci koji su došli na funkcije žele da politički kapitalizuju ove pozicije iz nepoznatog razloga.
Ono što svakako para uši jeste činjenica da se političari rijetko kad „grabe“ oko prosvjete ili zdravstva, od čega faktički zavise životi građana i njihove djece. A problema u tim resorima, a posebno u sektoru prosvjete, nije malo.
Poznata je činjenica da je bivša vlast pokušala da nametne svoj „jezik“ svim građanima Crne Gore i stoga je interesantna činjenica da gotovo nijedna stranka nije problematizovala situaciju u prosvjeti i ono što uče naša djeca. Sve to proizilazi nakon progona srpskih književnika iz školskog sistema koje je sprovodio DPS režim, a što je osnova kulture jednog „dobrog“ dijela građana Crne Gore kojima nije „pravo“ što je trenutno školski sistem takav kakav jeste.
Ista je situacija i sa zdravstvom. Umjesto da se političari usmjere na otvaranje novih bolnica, promocije zdravstvenog sektora kod mlađih naraštaja kako više Crna Gora ne bi bila deficitarna sa zdravstvenim kadrom, čelnici crnogorske politike ipak biraju da se grabe za „pendrek“.