Društveno-politički status srpskog naroda u Crnoj Gori prevashodno zavisi od nas samih, od naše snage, sloge, pameti i upornosti, jer nacionalna prava danas vam niko ne daje zbog humanosti i poštovanja, nego isključivo zbog strahopoštovanja, konstatovao je za BORBU književnik i publicista Želidrag Nikčević.
Međutim, naglašava Nikčević, za Srbe u Crnoj Gori, prije svega, sudbonosno je važna sloboda, kao i sloboda svih drugih crnogorskih građana. Dodao je da onaj ko bježi od popisa, bježi i od slobode i od istine koje nije bilo u Đukanovićevoj Crnoj Gori od koje se srećom udaljavamo sve više.
Od nove vlade predvođene premijerom Milojkom Spajićem očekuje da uvažava elementarnu volju naroda, to jest svaki dogovor parlamentarne većine.
Takođe, Nikčević se nada da će se Spajić i Milatović uzdržavati od neutemeljenih i glupih optužbi na račun Srbije, kojoj su prethodne crnogorske vlasti zadale čitav niz teških i bolnih udaraca.
Za novog predsjednika Skupštine Andriju Mandića, Nikčević tvrdi da je neodstupni zaštitnik srpskih nacionalnih interesa i čovjek dogovora i tolerancije u životu i u politici.
Kakva su Vaša očekivanja od 44. Vlade Crne Gore i da li po Vašem mišljenju srpski narod od iste može očekivati da će im unaprijediti društveno-politički status koji se
stidljivo popravlja od 30. avgusta 2020?
Moram priznati da ljude iz nove Vlade slabo poznajem (što, naravno, nije samo po sebi loše – ranije su se neki koje sam navodno poznavao sasvim obrukali) – pa su i pozitivna očekivanja veoma načelna. Otrprilike kao što smo načelno i pritom veoma energično u drugom krugu podržali Jakova Milatovića. Premijer Spajić, čini mi se, gotovo svu pažnju posvećuje poslovno-finansijskom sektoru, a tu su u savremenom svijetu stvari veoma rizične i maglovite. Šaljivo rečeno: volio bih da se ispostavi kako Medojević ipak nije baš sve u pravu. Volio bih da se proklamovana borba protiv privilegija ne pretvori u novu borbu za privilegije.
A društveno-politički status srpskog naroda u Crnoj Gori prevashodno zavisi od nas samih, od naše snage, sloge, pameti i upornosti. Nacionalna prava danas vam niko ne daje zbog humanosti i poštovanja, nego isključivo zbog strahopoštovanja. To se najbolje vidi po trnovitom putu koji je prešla Nova srpska demokratija.
Koliko izbor lidera NSD-a Andrije Mandića može uticati na položaj srpstva u Crnoj Gori, te da li on može biti na visini zadatka u ovim izazovnim vremena?
Po galami koja prati Mandićev izbor vrlo dobro se može vidjeti koliko je crnogorska politička stvarnost u nekoliko prethodnih decenija bila surovo iskrivljena i podložna
manipulaciji. Potpuno normalna, realna, gotovo protokolarna stvar doživljava se kao skandal. Eto, zamislite dokle je to došlo, i Srbi mogu da budu na čelnim pozicijama!
Pritom, da napomenem, Andriju Mandića dugo poznajem i znam da je on čovjek dogovora i tolerancije, i u stranci i u parlamentu, i u životu i u politici.
Kao što znam da je neodstupni zaštitnik srpskih nacionalnih interesa, u onom ponajboljem, integralnom smislu. On je u dosadašnjoj karijeri vrlo uvjerljivo pokazao koliko je dragocjen ekipni rad, koliko nam je – čak i u politici – nasušno potrebna istinska sabornost, bez liderskih sujeta i nadgornjavanja.
Može li nakon najnovijih političkih promjena doći do dodatnog otopljavanja odnosa između Srbije i Crne Gore i na koji način?
To je svakako jedna od važnih tema i zadataka za novu Vladu, u vrlo komplikovanim međunarodnim okolnostima. Mali ali važan iskorak, po mom mišljenju, bilo bi prosto
uzdržavanje od neutemeljenih i glupih optužbi na račun Srbije, kojoj su naše prethodne vlasti, ne zaboravite, zadale čitav niz teških i bolnih udaraca. I opet baš Srbiju proglašavale krivcem za svaku lokalnu i globalnu nevolju. To je nezrelo, nekorektno i štetno za samu Crnu Goru. Nadam se da će i Milatović i Spajić imati na umu tu tužnu
činjenicu.
Nakon tridesetoavgustovskih promjena figurirali ste kao kandidat za ambasadora Crne Gore u Srbiji. Da li je to istina? Ako jeste zbog čega do toga nije došlo? Da li ste zainteresovani za obavljanje neke diplomatske aktivnosti u narednom periodu, ukoliko bi nova vlast izrazila želju za Vašim angažmanom?
Da, tačno je, tadašnja (postavgustovska) parlamentarna većina kandidovala je mene za tu funkciju, zbog čega sam veoma ponosan. I Vlada je taj predlog proslijedila tadašnjem predsjedniku Đukanoviću, ali je on odbio da potpiše odgovarajući protokolarni ukaz, i usput sa one livade ispred Dvora promrmljao nešto o mom nedostatku ljubavi prema Crnoj Gori.
Sad mi se čini da bi to bila veoma sumnjiva privilegija – da mi bilo kakvo unapređenje potpisuju Milo Đukanović i Zdravko Krivokapić. Od nove Vlade, kao što rekoh, očekujem da uvažava elementarnu volju naroda, to jest svaki dogovor parlamentarne većine, pa i onaj o novoj crnogorskoj diplomatiji.
Vjerujete li da će se popis stanovništva održati od 30. novembra do 15. decembra i da li će isti bojktovati DPS i njegovi partneri? Šta možemo očekivati od rezultata istog i da li oni mogu prouzrokovati neke promjene u statusu srpskog naroda, kulture, jezika…?
Sjetih se, pjesnik Ranko Jovović, jedan od najčestitijih i najhrabrijih ljudi koje sam upoznao, govorio je da bi popis u Đukanovićevoj Crnoj Gori morao da se sprovodi
isključivo uz – detektor laži. Na trgu, javno, uz obavezne kamere. Zašto? Pa zato što se dio naših gordih sunarodnika prilikom ranijih izjašnjavanja očigledno rukovodio trenutnim interesom: da li se govorenje istine isplati ili ne isplati. To jest: šta će reći veliki šef? U kojoj je sad fazi? Otuda i ovdašnje nevjerovatne, nenormalne popisne oscilacije. Čini mi se da su ta vremena iza nas, da je sloboda dobila riječ, a za Srbe u Crnoj Gori, koliko god da nas ima, sudbonosno je važna upravo sloboda. I naša, i svih drugih crnogorskih građana. Sve ostalo dolazi samo po sebi. Ko bježi od popisa, taj bježi i od slobode i od istine.