Nikčević: Čitajte „Večeri u seocetu kraj Dikanjke“. Pomaže!

Piše: Želidrag Nikčević

1. Dobro pogledajte fotografiju koju su nedavno objavili svi nježni zapadni mediji, pa i ovi naši, saučesnički.

2. A onda pažljivo pročitajte ovih nekoliko redova koje je prije skoro dvjesta godina napisao Nikolaj Vasiljevič Gogolj (iz priče „Strašna osveta“):

„U dubokom podrumu iza tri brave leži vještac u gvozdenim lancima, a nešto dalje, iznad Dnjepra, gori njegov đavolski zamak i plameni jezici, crveni kao krv, ližu i uvijaju se oko starih zidova. On ne tamnuje zbog čarolija i bogu mrskih djela – za to će mu suditi bog. Bačen je u tamnicu da ispašta zbog tajne izdaje, zbog sporazuma s neprijateljima ruske zemlje o prodaji katolicima ukrajinskog naroda i o paljenju hrišćanskih crkava.

Sumoran je vještac i misli mračne kao noć roje mu se po glavi. Preostalo mu je da živi još jedan dan, a već sjutra treba da se rastane sa ovim svijetom. Očekuje ga pogubljenje. Kazna mu neće biti blaga. Bila bi to milost da ga skuvaju u kotlu ili oderu s njega grešnu kožu. Neveseo je, glavu je pognuo. Možda se i kaje pred smrtnim časom, ali njegovi grijesi ne zaslužuju oproštaj“.

3. I sad recite… ma ne, ne morate ništa reći. Čitajte „Večeri u seocetu kraj Dikanjke“. Pomaže.