Piše: Predrag Petrović, politički analitičar
Kada je koalicija ZBCG najdobronamjernije upozorila Nika Đeljošaja da smanji doživljaj u svojim naletima prijetnje i naglašenog šovinizima prema srpskom narodu u Crnoj Gori, on se iz iz Njujorka, okružen svojim lobistima, obrušio na lidera NSD Andriju Mandića.
Šerif iz Tuzi je očekivao da će napadom na Andriju Mandića isprovocirati reakciju sa druge strane, ali i pored svih kleveta ostao je uskraćen za odgovor.
Ostao je bez odgovora jer Predsjednik Skupštine ne vodi politiku mržnje i šovinizma, već politiku pomirenja, za njega je pomirena Crna Gora jedina prava Crna Gora.
Nik se nalazi još u vremenu DPS podjela i kriminalnih zlodjela i zato za razgovor mora potražiti drugoga partnera.
Nik je zaprijetio da će narod kojem pripada pružio žestok odgovor u slučaju da se srpski jezik uvede kao služben i izmjeni Zakona o državljanstvu.
Zašto Nik ne želi da se u Crnoj Gori govori srpski, kako se ,,za vijek vjekova” govorilo, a kako su to građani na Popisu i potvrdili, odgovor leži u njegovoj ličnoj frustraciji prema Srbima.
To što je protiv omogućavanja građanima, koji imaju svoje ,,korjene” u Crnoj Gori, da dobiju dvojno državljanstvo je strah da se ne otkrije i prekine inžinjering koji on i njegova stranka sprovode na izborima.
Treba se prisjetiti poslednjih lokalnih izbora u Tuzima, kada se Nik Đeljošaj zahvalio dijaspori koja je masovno došla i podržala njegovu koaliciju, i razumjeti zašto on zamjenom teza želi sada da sačuva taj mehanizam prevarnih pobjeda.
Jasno je svima da izmjenama Zakona o državljanstvu se ne želi promijeniti nacionalna struktura i birački spisak, jer aktuelna parlamentarna većina i bez Nika Đeljošaja pobjeđuje na svim izborima od 2020. godine. Izmjenama Zakona o državljanstvu se samo žele ,,Ista prava za sve”.
Đeljošaj je ipak samo neko ko predstavlja ne više od 20% Albanaca u Crnoj Gori, i to skoro pola njih koje ,,švercuje” dovođenjem iz dijaspore da glasaju za njegovu stranku.
Andrija Mandić kao čovjek koji je najzaslužniji za opstanak Srba i srpskog jezika u Crnoj Gori za vrijeme bivšeg režima, a čija je personifikacija bio i sam Nik Đelošaj, je glavna meta svima onima političarima iz toga perioda koji pokušavaju da se vrate na stare pozicije.
Danas je pomirenje u Crnoj Gori potrebnije više nego ikada do sada i tu politiku predvodi Predsjednik Skupštine, a politika podjela Nika Đeljošaja je ostala u raljama bivšeg režima. Zato Nika sve veći broj Albanaca napušta i okreću se nekim modernijim i principijelnijim političarima.
Građani su iz Skaj prepiski vidjeli da su od položaja i interesa Albanaca u Crnoj Gori Đeljošaju mnogo važnije fotelje, kartoni i bankovni računi, i zato samoohrabrivanje i sarkazam ,,sledio” sam se neodoljivo podsjeća na Katnićev ,,naježio” sam se.
Ne zadugo pošto se ,,naježio” Milivoje Katnić se obreo u Spužu, a da li se ,,sleđeni” Nik uplašio da bi se mogao ubrzo ,,zagrijati” negdje blizu Milivoja, vrijeme će ubrzo pokazati.