“Nije normalno da funkcioneri imaju mjesečne prihode i do 10.000 eura, a penzioneri i radnici po 120 i 220“

piše: Saša Mijović, predsjednik GP Nova ljevica

Vlada i NKT se uvođenjem i održavanjem besmislenih mjera, koje su lišene bilo kakvog smisla i logike (što vidimo u svakoj od mjera i njihovom sprovođenju), koje vrijeđaju inteligenciju svakog zdravomislećeg i zdravorazumnog čovjeka, iživljava nad narodom, teroriše ga i uskraćuje mu slobodu.

Još da nam po ugledu na Milana Tarota odrede mjeru da slomimo dva živa jaja o glavu i namažemo je majonezom, groteska bi bila potpuna.

Osim gore navedenog, ovim besmislenim mjerama Vlada je potpuno uništila ekonomiju i osiromašila građane, veliki broj njih doveli do gladi i ličnog bankrota. I to vrlo svjesno i sračunato, jer znaju da je sa takvim ljudima lakše manipulisati i kontrolisati ih.

Takođe nam je jasno da je vlast već uveliko u predizbornoj kampanji i da ovu situaciju zloupotrebljava u političke svrhe. Dok se oni već uveliko pripremaju za izbore, opozicija je paralisana, bezidejna i pogubljena.

Tvrdimo da se nalazimo u poslednjoj fazi sindroma kuvane žabe i da je poslednji trenutak da narod izađe iz tog lonca vrele vode prije nego bude živ skuvan, da se odupre i izbori za svoju slobodu i opstanak. Naša misija je da budemo glas razuma u ovom ludilu i zato ponavljamo da ovo nije normalno i da narod ne smije da se pomiri i pristane na sve to.

Ne smijemo prihvatiti i pomiriti se da je normalno da funkcioneri imaju mjesečne prihode i do 10.000 eura, a penzioneri i radnici po 120 i 220, da u njihovim trgovinama može po 100 ljudi da uđe bez ikakve zaštite i odjednom kupuje, a dva vjernika ne mogu da uđu u crkvu da se pomole, da na njihovim gradilištima može po 50 ljudi da rade sve vrijeme dok traju mjere, ponovo bez ikakve zaštite, dok frizer ne može da ošiša jednu mušteriju u praznom salonu, da maske nijesu obavezne u jeku “pandemije”, a na kraju nje jesu…itd. Da nas kažnjavaju i pritvaraju, a njih ne. Mogli bi nabrajati u nedogled.

Naša je obaveza da ne pristanemo i ne prihvatimo da nam nenormalno postane normalno, i to smo, ako ne zbog nas, obavezni zbog naše djece, zbog budućih generacija. U suprotnom, desiće se da nenormalno bude jedino za šta znaju.