NIJE NAŠA NAŠA VLADA

Piše: Bećir Vuković

Vjerovatno ste čuli ovu priču: u psihijatrijskoj klinici izgradili su košarkaški teren, i montirali jedan koš..?

Pacijenti su vrlo zadavoljni: trče, skaču, šutiraju, vrište, šutiraju, skaču, trče..!

Vlast klinike obećala im je: ko ubaci samo jedan koš, postaće ministar sporta, ili direktor sportskih rekvizita..?!

Da priču ne bi bacili u koš, nećemo pričati zašto je odlučeno da se montira jedan koš..?

U projektu, koji će se docnije pretočeti u doktorsku disertaciju, nalazimo da je uvijek igrala jedna ekipa, jer pacijenti nikako nisu mogli zapamtiti za koju ekipu igraju..?

Kad vide loptu, ha, postoji samo jedna ekipa i jurišaju samo na jedan – koš..!

U disertaciji koju još izučava policija, vidi se da su pacijenti bili vrlo zadovoljni: trče, skaču, vrište, skaču, trče, samo napred i samo napred prema jednom košu..!

Pacijentima uopšte nije smetalo što lopta ne odskače, jer, kao što je poznato – medicinska lopta – ne može da odskače. Ali, ako ne odskače…

I gore navedena disertacija navodi da medicinska lopta nije lopta nego rekvizit. Kada direktor rekvizita na revers izdaje medicinsku loptu, potpisuje da je izdao rekvizit. Tako piše u aktima vlasti klinike…

Više nego zadovoljni bili su i ljekari – to jeste vlasnici – vlast klinike – i što su na dugi rok isplanirali, ha, sproveli su u djelo.

Ushićena doktorica luda Lucija, samo je treptala ispod cvikera sa okvirom od riblje kosti…

Već nekoliko mjeseci pacijenti šutiraju i samo šutiraju, ali niko nije pogodio koš – ubacio loptu kroz obruč koša..!

Ali, ubaciće već neko, bodrila ih je doktorica sa klupe, hoće, ubaciće..!

Da apsolviramo: i u ovoj bolnici važnija je igra od rezultata.

U ovoj ludnici važilo je načelo – učestvovati i izgubiti…

Samo, kad bi neko samo jednom probacio loptu kroz obruč koša..!

Jedan, pacijent, Brđanin, imenom Brko, maniti Brko, šest mjeseci je sedeo i samo sedio na tribinama, i posmatrao kako se odvijaju stvari dolje na terenu, odnosno treningu svojih drugova iz istog paviljona..?

I, jednog bogovijetnog dana, Brko je iznenada skočio, prekoračio ogradu igrališta, razgrnuo igrače tamo i ovamo, jednom rukom ščepao tešku loptu, zaputio se prema košu, prislonio stube uz koš, ispeo se do koša, i pokušao da proturi loptu kroz obruč…

Ali, avaj, obim medicinske lopte bio je mnogo veći od obima koša..!

Maniti Brko sa obadbije ruke gurao je loptu u koš, ali lopta nikako nije mogla da prođe kroz obruč koša…

E, jebaću vam majku, razderao se Brko iz bijela grla, i krenuo prema ljekarima – vlastima – koji su već preskakali ogradu klinike…

Na kraju utakmice i drame, luda dr Lucija ležala je udno hodnika, pored krpe i prevrnute kofe…

Tako je neslavno završila vlast psihijatrijske klinike u zemlji koju još uvijek zovu ludnicom…

NARAVOUČENIJE

Ako su važna ta pravila, i ako su vas ta pravila dovela donde, dakle do ludnice, onda, čemu ta pravila…

Zato, u politici, nema pravila. Jednom si me zeznuo, pa hajde opet. Hajde, opet da šutiramo.? Šutiraj prvi, ali na onaj koš..! Šutiraj, a ja ću te bodriti..!