Piše: Kasper I
Postojao je nekad jedan dan u godini kada je bilo dozvoljeno – čak i poželjno – da nekoga nasmiješ. Ne da ga poniziš, ne da ga prevariš na način koji boli, nego da mu izmamiš onaj zdravi, iskreni smijeh. Taj dan je bio April Fools’ Day – ili, kako ga mi zovemo, prvi april.
Danas, međutim, sve češće se pitamo: je li ostalo išta od tog duha?
Tradicionalno, prvi april je bio dan bezazlenih šala i sitnih podvala. Ljudi su se trudili da budu duhoviti, kreativni i – što je najvažnije – da se na kraju svi smiju, uključujući i onoga ko je bio “žrtva” šale. Uostalom, sama ideja ovog dana bila je da se kroz humor rasteretimo, da se podsjetimo koliko je smijeh važan za zdravlje i odnose među ljudima.
Ali negdje usput, nešto se promijenilo.
Danas su šale često zamijenjene nečim što više liči na obmanu nego na humor. Internet i društvene mreže pretvorili su prvi april u takmičenje ko će plasirati uvjerljiviju laž. Nije više cilj nasmijati – cilj je prevariti. I što je prevara uvjerljivija, to se smatra “uspješnijom”. Problem je što takav “humor” sve češće izaziva zbunjenost, neprijatnost ili čak bijes.
Nije to samo osjećaj – i percepcija ljudi se promijenila. Mnogi danas prvi april vide kao dan lažnih vijesti, manipulacije i nepotrebnog stresa, posebno kada se ozbiljne teme koriste kao “fora”.
A humor, ako ćemo iskreno, ne bi trebalo da funkcioniše tako.
Zdrav humor ne ponižava. Ne vrijeđa. Ne koristi tuđu slabost kao poentu. On spaja ljude, a ne razdvaja ih. On nas podsjeća da smo svi pomalo smiješni, ali i da je to u redu.
Možda je problem u tome što smo zaboravili jednostavne stvari. Nekad je bilo dovoljno zalijepiti papirnu ribu na nečija leđa ili poslati nekoga po “nepostojeći alat” – i svi bi se smijali.
Danas, u eri klikova i pregleda, šale su postale glasnije, grublje i često bez mjere.
A možda prvi april baš zato danas više nego ikad treba da nas podsjeti na ono što je nekad bio.
Ne dan laži.
Ne dan podvala koje ostavljaju gorak ukus.
Nego dan kada se smijemo zajedno.
Jer pravi smisao prvog aprila nije u tome da nekoga napraviš budalom – nego da makar na trenutak učiniš svijet lakšim.
I možda je upravo to šala koju smo zaboravili.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
