Piše: Kasper I
Dvadeset prvog maja 2006. godine Crna Gora je obnovila državnu nezavisnost, ali mnogi danas smatraju da građani nijesu dobili slobodnu državu, već da je tadašnja vlast dobila potpunu kontrolu nad sistemom koji je godinama gradila.
Građanima je tada obećavana evropska budućnost, jaka ekonomija, institucije i država jednakih šansi.
Umjesto toga, Crna Gora je postala zemlja partijskog zapošljavanja, namještenih tendera, rasprodate obale, kriminalnih klanova i ekonomije koja preživljava zahvaljujući zaduživanju i sezonskom turizmu.
Nije problem sama ideja nezavisnosti. Problem je što je jedan režim istorijsku težnju naroda pretvorio u privatni politički projekat.
Mnogi danas sve češće ponavljaju da 2006. godine građani nijesu dobili svoju državu — nego je vlast dobila svoju privatnu državu.
Brojni tekstovi i analize godinama ukazuju na vezu između političke moći, šverca cigareta i organizovanog kriminala u periodu nakon referenduma.
Čak su i međunarodni mediji i istrage godinama problematizovali ulogu Crne Gore kao tranzitne zone za cigarete i narkotike.
Dok su se građani dijelili oko identitetskih pitanja, država je tiho prodavana komad po komad. Fabrike su nestajale, strateški resursi prelazili u ruke tajkuna i stranih investitora, a hiljade mladih počele su da vjeruju da se posao ne dobija znanjem nego partijskom knjižicom.
Tako je nastala nova zavisnost.
Ne od Beograda, ne od Moskve, ne od Brisela, nego od partije.
Ne od jedne ideologije, nego od korupcije.
Ne od strane sile, nego od sistema koji je godinama učio ljude da ćute ako žele posao, kredit ili mir.
Posebno je opasno što su kriminal i politika počeli da funkcionišu kao isti mehanizam. Kavački i škaljarski klan nijesu nastali u vakuumu. Oni su rasli paralelno sa institucijama koje su morale da ih zaustave.
Zato je danas legitimno pitanje: koliko će vremena trebati da se Crna Gora zaista oslobodi?
Odgovor nije jednostavan.
Ako postoji politička volja, ozbiljna reforma pravosuđa i prekid partijskog zapošljavanja.
Ali oslobađanje društva od mentaliteta korupcije traje mnogo duže. Generacije su odrasle u sistemu gdje se veza smatra važnijom od znanja, a poslušnost sigurnijom od slobode.
Država se ne oslobađa samo kada radi u korist građana.
Oslobađa se onda kada institucije postanu jače od partija, kada zakon važi jednako za ministra i radnika, i kada mladi počnu da ostaju jer vjeruju da mogu uspjeti bez političkog pokrovitelja.
Crna Gora je 2006. dobila međunarodno priznatu nezavisnost.
Ali pravu slobodu još uvijek traži.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
