Nešto više od decenije kasnije: Generacije prolaze, Novak poslednji Mohikanac i jedina teniska konstanta
S jučerašnjim danom počela je 381. nedjelja teniske vladavine Novaka Đokovića. Zapravo, gospodari srpski teniski gladijator bijelim sportom od 2011. godine kada je prvi put dosegao prvo mesto ATP liste, kada je krenuo da osvaja grend slem turnire do tada nezabilježenim tempom – 21. grend slem u 12 godina. Poređenja radi, istovremeno su najveći mu rivali Rafael Nadal (13) i Rodžer Federer (3) zajedničkim snagama uzeli 16 slemova od čega su devet Rafine titule na Rolan Garosu.
Dugo je broj nedjelja na vrhu ATP liste bio percipiran kao glavni faktor u trci za najboljeg svih vremena, kada je Novak marta 2021. srušio Federerov rekord od 310. sedmica na teniskom tronu, fokus je prebačen na gred slemove kojih, kao što znate ima isto koliko i Nadal, 22.
Međutim, na stranu i nedJelje na prvom mjestu, na stranu grend slemovi, teniska dugovječnost je predmet koji možete slušati jedino na katedri kod profesora Đokovića. Federer je već neko vreme u penziji i bez obzira na to što je šest godina stariji od Novaka, nakon 30. godine dostignuća mu nisu bila ni blizu onome što je Novak radio i radi u četvrtoj deceniji života. Povreda je Rafaela Nadala izbacila iz vrha teniske liste, prvi put od 2005. godine napustio je TOP 10, ali i Nadal takođe ozbiljan dio svojih ATP poena bazira na gotovo apsolutnoj dominaciji tokom dijela sezone na šljaci.
A Novak? Ne samo da je u 36. godini i dalje u samom teniskom vrhu, već na volšeban način uspijeva da opstaje na liderskoj poziciji teniskog poretka iako mu tokom prošle, a bogami i ove godine nije bilo dozvoljeno da brani hiljade i hiljade poena… Brojke idu i na preko 10.000.
A opet, kada bacimo oko na ATP listu od prije tačno 11 godina i na aktuelnu, ažuriranu početkom jučerašnjeg dana. Samo jedno prezime se ponavlja – Đoković. Jedina konstanta. Poslednji Mohikanac.
Tog 3. aprila 2012. godine Đokoviću su u leđa redom gledali Nadal, Federer, Endi Mari, David Ferer, Žo-Vilfrid Conga, Tomaš Berdih, Janko Tipsarević, Mardi Fiš i Huan Martin del Potro. Većina ovih teniskih asova više ne drži reket, bar ne profesionalno.
Jedanaest godina kasnije, samo je Novak ostao, a nabrojane velikane zamijenila su uglavnom djeca. Srbinu sada najozbiljnije prijeti narastajuća teniska sila Karlos Alkaras, a za njim idu Stefanos Cicipas, Danil Medvedev, Kasper Rud, Andrej Rubljov, Feliks Ože Aljasim, Holger Rune, Janik Siner i Tejlor Fric.
Kada je Novak nakon osvajanja Vimbldona 2011. zaposjeo svjetski teniski tron, Alkaras i Rune sa po osam godina bili su tek rani osnovci, Siner godinu dana stariji, a dvocifren broj godina imali su Ože Aljasim (11), Cicipas (12), Rud (12), Rubljov (13) i Fric (13), dok je Danil Medvedev (15) jedini bio srednjoškolac. Novak je bar devet godina stariji od najstarijeg iz trenutnog TOP 10 društva, tako da je šala sa ovogodišnjeg Australijan opena „trideset pete su nove dvadeset pete“, u njegovom slučaju jedna velika istina.
Deca su porasla, osamostalila se. Generacije i generacije su prolazile, mnoge kojima su predviđana teniska sazvežđa, pojedene su od strane Đokovića i druge dvije aždaje Nadala i Federera. Ali Novak je poslednji predstavnik „stare škole“ koji ponosno stoji i brani presto.
Teniski stručnjaci, analitičari, nekadašnji teniski asovi još ne vide kraj Novakove tiranije.
„Đoković igra igru procenata. U smislu, što zna da će mu dugovječnost omogućiti da osvoji još dva do pet grend slem trofeja. Brojke to govore: od njegovog prvog osvojenog Australijan opena do danas, godišnje osvaja između 1,3 i 1,4 grend slem pehara. Tako da, ako ostane zdrav i spreman, imaće velije šanse da uzme još nekoliko velikih trofeja u narednom periodu„, pričao je nekada jedan od Novakovih najvećih kritičara Mats Vilander nakon ovogodišnjeg Australijan opena.
Novak je već drugi put tekuće sezone suočen sa izlaskom iz teniskog sna u trajanju od preko mjesec dana. Četiri dana prije početka turnira u Monte Karlu gde će skinuti tenisku paučinu, već je u Kneževini gdje uveliko trenira i priprema se za sezonu na šlajci.
A baš je prije 17 godina u Monte Karlu najavio tenisu svoj dolazak. Kao 67. teniser svijeta natjerao je potonjeg osvajača i tadašnjeg svjetskog broja 1 Rodžera Federera na tri seta borbe. Bio je to jedan od prvih znakova vanserijskog potencijala. Najupečatljivije Novakovo izdanje u Kneževini bilo je 2013. godine. Skalp Nadala u finalu, prva titula na šljaci Monte Karla i rušenje Nadalovog niza od 46 pobjeda u Rokebrun Kap-Martanu. A onda je dvije godine kasnije uslijedila nova titula u Monte Karlu, kao šlag na tortu nakon osvajanja Indijan Velsa i Majamija. Ta tri mastersa niko nikada osim Novaka nije povezao.
Ove sezone odlukama američkih vlasti bio je spriječen da igra u Kaliforniji i na Floridi, ali kakav mentalitet Novak posjeduje iskoristiće to u pozitivne svrhe. Poslije Monte Karla čeka ga Srpska open u Banjaluci, zatim mastersi u Madridu i Rimu, a onda finale sezone na šljaci i Rolan Garos, vjerovatno najposebniji do sada jer će udariti na Nadala u njegovom dvorištu za 23. grend slem titulu.
(mozzart sport)