U regionu se trenutno odvijaju dva paralelna integrativna procesa.
Prvi, na ekonomskim osnovama, između Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije, pod nazivom „Otvoreni Balkan“, formalizovan je juče potpisivanjem sporazuma kojim se otklanjaju barijere, a sve u cilju bržeg ekonomskom i privrednog razvoja zemalja potpisnica.
Uopredo sa inicijativom „Mini Šengena“, a sada „Otvorenog Balkana“ dolazi do potpunog političkog zbližavanja preostalih djelova tzv. Zapadnog Balkana, a taj proces počeo je odskora da se uobličava i da dolazi do izražaja i to na izrazito antisrpskim temeljima.
Svakome je vidljivo na koji način i na kojim osnovama djeluju zvanična Podgorica, Sarajevo i institucije lažne države Kosovo. Ovaj trojac se u poslednja dva mjeseca prosto takmičio u ispoljavanju srbofobije i antisrpske politike. Talas srbofobije, iniciran je usvajanjem Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Skupštini Crne Gore. Zatim je počeo da raste, identičnom odlukom tzv. Skupštine u Prištini, a svoj vrhunac je imao u Sarajevu, u vidu Inckovih Izmjena i dopuna Krivičnog zakona u BiH kojima će se kažnjavati poricanje i relativizacija tzv. genocida u Srebrenici.
I dok su Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Albaniju zbližile realne potrebe stanovništva i privrede, Podgoricu, Sarajevo i Prištinu je spojila Srebrenica koju politički zloupotrebljavaju, a sve kako bi naudili srpskom narodu i Srbiji.
A koliko je nerazuman i štetan, po sebe, izbor napravila Crna Gora pokazaće vrijeme? Umjesto ekonomskog povezivanja sa Srbijom, Sjevernom Makedonijom i Albanijom, državni vrh se upustio u političku avanturu sa lažnom državom Kosovom i propalom, nefunkcionalnom BiH. Naravno da se tom prilikom crnogorski državnici nisu rukovodili racionalnim interesima svojih građana i ekonomije, već patološkim antagonizmom prema svemu što ima predznak srpski.
Šta Crna Gora ima od saradnje sa propalim projektima Zapada BiH i tzv. Kosovom, osim ako sama ne želi da doživi njihovu sudbinu i u istoriji upiše se kao jojš jedan neuspjeli projekat međunarodnih centara moći.
Tako se Izetbegović, Komšić, Džaferović, Kurti, Osmanijeva, Krivokapić, Đukanović i Bečić, nadmeću ko će više otrovnijih strelica da uputi ka Srbiji, dok se njihovo stanovnovištvo grca u ekonomskim problemima kojih bi sigurno bilo manje da su se pridružili inicijativi „Otvoreni Balkan“.
„Otvoreni Balkan“ je postao faktor razdora u odnosima između Tirane i Prištine, pa tako Aljbin Kurti optužuje Edija Ramu za kolaboracionistu „srpskog sveta“, a upravu tu sintagmu u poslednje vrijeme izgovaraju i crnogorski i sarajevski zvaničnici.
Njemci „vuku konce“ u Podgorici, Prištini i Sarajevu!
Iza antisrpskog udruživanja Podgorice, Prištine i Sarajeva stoje Njemci, kojima je Bajdenova administracija povjerila brigu o tzv. Zapadnom Balkanu. Opšte je poznato da Aljbin Kurti slovi za njemačkog „čovjeka“ na Kosovu, nasuprot prethodnih premijera lažne države koji su bili naslonjeni na Vašington. Kurtijev prvi premijerski mandat završio je neslavno, uz pomoć Trampove administracije koja ja ga bukvalno sklonila sa funkcije i postavila Avdulaha Hotija na njegovo mjesto. Upravo je Hoti kasnije u Vašingtonu potpisao Sporazum sa Srbijom, kojim je između ostalog bilo planirano ekonomsko zbližavanje Beograda i Prištine kroz infrastrukturne projekte. Ponovnim dolaskom njemačkog pajaca Kurtija na vlast ta ideja je otpala kao mogućnost, posebno iz
Dolaskom Bajdena na mjesto predsjednika i resetovanjem odnosa sa Njemačkom, najmoćnija država EU je preuzela inicijativu i u Crnoj Gori, a njemački ambasador u Podgorici Robert Veber stoji iza svake bitnije odluke u državi.
Izglasavanje Leposavićeve smjene, nepotpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC, neizglasavanje prve verzije Tužilačkih zakona, izglasavanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici, Vladina odluka koja se tiče budućmosti Ulcinjske solane, kao i sve izvjesnije nezakazivanje Skupštine na kojoj bi se birali članovi Tužilačkog savjeta-sve su dostignuća za koja je zaslužan upravo njemački ambasador. Nije slučajno prva zvanična posjeta premijera Zdravka Krivokapića bila kancelarki Angeli Merkel u Berlinu, i nije slučajno narodni premijer htio da osnuje demohrišćansku partiju u Crnoj Gori. Kako mu se podrška u javnosti samnjivala, tako je i odustao od tog nauma. A i partija mu nije potrebna dok god zajedno sa predsjednikom Skupštine Aleksom Bečićem ide na savjetovanje kod Njegove ekselencije gospodina Vebera.
Kada se na ovo doda činjenica da iza jedinog političara u Vladi Crne Gore Dritana Abazovića stoji sve uticajnija politička grupacija Zelenih, to njemački uticaj na crnogorsku zbilju čini još potpunijim.
A u njemački uticaju u Sarajevu je iluzornu sumnjati. Toliko je jak da je za novog viskog predstavnika postavljen prekaljeni njemački političar i diplomata Kristijan Šmit. On je od samog početka svog poslaničkog mandata, kroz spoljnopolitičke odbore Bundestaga bio aktivno uključen u kreiranje njemačke spoljne politike i iz tog perioda potiču i njegova prva iskustva s regionom Zapadnog Balkana, gdje je u to vreme bijesnio rat.
Iz svega navedenog, u narednom periodu, pod njemačkim uticajem, mogu se očekivati novi napadi na srspki narod i zvaničnu Srbiju iz Podgorice, Prištine i Sarajeva.
