Nakon što su godine uticaja i nedodirljivosti počele da blijede, Željko Ivanović je spas od gubitka moći potražio u dobro poznatom maniru – kukanjem pred briselskim birokratama i pojedinim poslanicima u Evropskom parlamentu.
Očigledno je da „Druga familija“ više ne može sama da upravlja Crnom Gorom, pa sada mole evropske zvaničnike da sačuvaju njihove poljuljane pozicije.
Najveća ironija čitave situacije leži u činjenici da se Ivanović žali na navodno preuzimanje Vijesti, dok istovremeno prećutkuje da je upravo njihov dosadašnji vlasnik, Dragan Šolak, taj koji je odlučio da ih proda.
Umjesto da odgovornost potraže u sopstvenim poslovnim dilovima, oni su sada odlučili da za sve neuspjehe optuže Aleksandra Vučića.
Ivanović po Briselu plasira teorije o Vučićevim „medijskim batinama“, nadajući se da će nekoga u Evropskom parlamentu ubijediti da su Vijesti posljednji bedem demokratije, a ne običan alat za politički uticaj.
Smiješno je slušati priče o „nezavisnom novinarstvu“ od onih koji su decenijama kreirali medijski mrak i obračunavali se sa neistomišljenicima po nalogu svojih mentora.
Odlazak kod evropskih izvjestilaca predstavlja posljednji trzaj jedne političko-medijske hobotnice koja shvata da gubi kontrolu nad javnim mnjenjem. Kada više nema realne snage u Crnoj Gori, ostaje jedino da se traži milost stranaca, koristeći istrošene narative o „ruskom malignom uticaju“ i „Vučićevoj diktaturi“.
Dok se sastaju sa Šarecom i Vajcom, u podsvijesti im je samo strah da će njihova medijska imperija konačno prestati da bude povlašćena i nedodirljiva.
Istina je mnogo jednostavnija: moć „Druge familije“ nestaje, a sa njom i njihov razum, jer ne mogu da se pomire sa činjenicom da je njihovo vrijeme prošlo.

Placi mala, placi..
Prošlo je vreme blokadera!
POPUSIO GA JEREMIJIN UNUK