NEOKORTIČKI RAT PROTIV SRBIJE I SRPSKOGA NARODA ZLOUPOTREBOM VAŽNIH DATUMA U NAŠOJ ISTORIJI

Piše: Milan Gajović, diplomirani pravnik sa advokatskim ispitom i diplomirani ekonomista iz Podgorice

 

„Vidovdanska etika je regulativna ideja naše istorije. Čim ona oslabi, mi tonemo u sebičnost, u samoživost i bezdušnost, jer bi se bez vidovdanske etike naš narod udavio u živom pesku evropskog relativizma i njegovog rođenog brata – nihilizma.“ (Sveti Justin Ćelijski (Popović), 1894-1979,teolog i filozof)

„…Kosovski zavet znači: ako ste izgubili državu, niste izgubili naciju…srpski narod (je) pod turskom vlašću uvećan tri puta zahvaljujući Crkvi.“ (Žarko Vidović, 1921-2016, srpski istoričar i filozof)

„Kosovski mit je naša odbrambena moć koja nas čini otpornim na manipulacije. I naučno je dokazano da narodi koji imaju razvijenu samosvest najnepodobniji su za manipulacije, i na njima propagandni mehanizmi i lažni mitovi imaju najmanji učinak. Najmoćnija propagandna mašinerija u istoriji ispira nam svest, već četvrt veka, i nastoji da podrije naše kolektivno podsvesno. Učinak je sasvim skroman.“ (Slobodan Reljić, sociolog i novinar; dnevni list „Dan“,22.jun 2017.)

„Najbolji način da uništite jedan narod je da poričete i uništite njegovo razumijevanje sopstvene istorije.“ (Džordž Orvel (George Orwel – Eric Arthur Blair), 1903-1950,engleski književnik i novinar)

Kao sredstvo „neokortičkog rata“ i oružje protiv Srba, Zapad je koristio i podudarnosti povezane sa odgovarajućim značajnim datumima iz naše istorije. Okosnica te zloupotrebe su dani pravoslavnih praznika i datumi povezani sa Hitlerovim životom, a osnaživala ih je višedecenijska samoubilačka srpska (i crnogorska) državna politika („strategija zaborava“).
Termin „neokortički rat“ se prvi put pominje u tekstu „Militari njuza“ (Military News), iz aprila 1994.godine, koji je napisao pukovnik Ričard Šafranski, analitičar u obavještajnoj službi komande Ratnog vazduhoplovstva SAD. „Neokortičko ratovanje“, kao oblik specijalnog rata, obuhvata psihološko – propagandno ratovanje, odnosno psihološke operacije. Radi se o kognitivnom ratovanju – agresiji na svijest.
To je „skup tehnika, disciplina i metoda“, kojima se neprijatelj potčinjava bez primjene fizičke sile, a djelovanjem na neokorteks ljudskog organizma. Neokorteks je kora velikog mozga, gdje se nalazi oko 90 odsto neurona. Obuhvata naše Ja (samosvijest) i omogućava sposobnost našeg rasuđivanja (logičkog razmišljanja), odlučivanja i djelanja. Tu se stvara i analizira mentalna slika stvarnosti, određuju obrasci postupanja – ponašanja, upravlja emocijama i reguliše suživot sa drugim pripadnicima zajednice.
U neokortičkom ratu (mentalnoj agresiji) se primjenjuju i dostignuća i metode neurolingvističkog programiranja. Cilj je da se, zloupotrebom zakonitosti komunikacije i ljudskog ponašanja, rasuđivanje, govor i djelanje čovjekovo (pre)usmjeri u poželjnom smjeru, odnosno potčini volji agresora. Podrazumijeva psihološko slamanje čovjeka i primjenu, kako na pojedinačnom, tako i na socijalnom nivou (na čitav narod).

Aktuelna američka vojna doktrina posmatra protivnika (narod, državu) kao organizam, a vođu ili vodeće strukture države kao njihov mozak. Obuhvata, individualno i kolektivno, proučavanje neprijatelja: njegovih modela ponašanja, poimanja objektivne stvarnosti, lične i kolektivne istorije, kulture i tradicije… Djeluje se na volju, moral, obrazovanje, utiče na selekciju kadrova u službama bezbjednosti…

Šafranski piše:
„Mora se onemogućiti svaka pozicija ili pokušaj protivničke strane da jednom potčinjenu volju povrati. Kad god se u istoriji događala takva situacija, obnovljena volja je odgovarala sa mnogo više žestine nego prije potčinjavanja.“
Cilj mentalne agresije („tehnologije svijesti“) (prije svega moćnika Zapada) je izazivanje poželjnih promjena u ponašanju pripadnika određene nacije (države). Zato izučavaju karakter, navike, mentalitet, kulturološke matrice, simbole i izvore nacionalne svijesti iz kojih se oblikuje narodni duh i volja za otporom fizičkom i mentalnom potčinjavanju. Podrazumijeva promjenu individualne i kolektivne svijesti – pranje mozga, selektivnim plasiranjem (dez)informacija radi kreiranja poželjnog modela ponašanja, u skladu sa ciljevima kreatora tzv. novog svjetskog poretka.
Selekcijom (dez)informacija i njihovim datiranjem (datumskim usklađivanjem) može se manipulisati i uticati na svijest, tako da se „žrtva“ ubijedi da je to njeno sopstveno novoformirano mišljenje.
„Ne vladate li svojim mislima, ne možete vladati ni svojim tijelom.“ (Ričard Bah (Richard Bach), 1936,američki pisac i avijatičar)

Ciljevi euroatlantske globalističke imperije laži su mijenjanje društvenih prilika i vlasti u nepodobnoj zemlji, te uspostavljanje sveobuhvatne kontrole i zapadnog sistema „vrijednosti“. Podrazumijevaju, između ostalog, „ugrađivanje straha“, „upravljanje javnim mnjenjem“ i „redukciju morala“. Izazivanje „kontrolisanog haosa“ služi im da bi se populacija voljno predala spoljnoj kontroli.
Dovođenjem u stanje „fluidnosti“ (izraz Kurta Levina (Kurt Lewin, 1890-1947, njemačko-američki psiholog, jedan od osnivača „socijalne psihologije“ i „Službe za strateške poslove“ (Office of Strategic Services – OSS), tajne službe SAD za vrijeme Drugog svjetskog rata), čovjek se lako može usmjeravati u željenom pravcu.
Pridobijanjem javnosti napadnute države, akti agresije se opravdavaju i prikazuju kao u „humanitarne“, „milosrdne“ i „plemenite“ intervencije. LJudi se pretvaraju u pokorno i poslušno stanovništvo, bez slobodne volje, osjećaja, ljubavi i Bogolike suštine. Stvara se nesigurnost, bijes, ljutnja, strah, panika, s ciljem da se „slika o porazu utisne u umove protivnika“. Izazivaju se i podstiču depresivna stanja, bezvoljnost i strah.
Posledice su i brisanje nacionalne svijesti i „doživljaja sopstvene istorije“ (Orvel), stvaranje defetističke svijesti (mirenje sa porazom) i suzbijanje volje za pružanje otpora.
A Biblija nas uči:
„Srce veselo pomaže kao lijek, a duh žalostan suši kosti.“ (Solomon, Priče 17,22).
Sun Cu (4.vijek prije nove ere, kineski vojskovođa i teoretičar ratovanja), u svom djelu „Vještina ratovanja“, napisao je da je „najveća vještina ratnika pobjeda i potčinjavanje neprijatelja bez borbe, što je moguće samo osvajanjem neprijateljskog duha“.

Cilj zapadne agresije (oružane i „meke“), na smišljeno i zlonamjerno određene datume, ima za cilj simbolično potčinjavanje Srbije i srpskoga naroda, te drugačiji doživljavaj naše tradicije i istorije (uspostavljanje negativnog odnosa prema njima).
Odluku o slanju svojih trupa u rat protiv Srba u BiH, njemačke vlasti su donijele na Vidovdan, 1995.godine. To je njihova prva vojna akcija poslije Drugog svjetskog rata!. A još 24.maja 1992.godine, ministar spoljnih poslova Njemačke Klaus Kinkel je kazao:
„Srbiju moramo oboriti na koljena…Srbima treba ugasiti osmijeh.“

Značajni događaji usmjereni protiv Srba povezani su sa važnim datumima iz Hitlerovog života. NJemačka avijacija je napala srpske položaje, 1.septembra 1995.godine (datum napada NJemačke na Poljsku – početak Drugog svjetskog rata). Pod pritiskom NJemačke, EZ je priznala BiH, kao nezavisnu državu, 6.aprila 1992. Tog datuma, na Vaskrs, nacisti su napali Kraljevinu Jugoslaviju.
Agresija NATO pakta na SRJ počela je 24.marta 1999.godine. Tog datuma, 1933.godine, Hitler je došao na vlast!
Kumanovski sporazum (10.jun 1999.godine) je sklopljen u kafani „Srbija“!
Na Vidovdan, 28.juna 2001.godine, iz Centralnog zatvora Okružnog suda u Beogradu, kidnapovan je Slobodan Milošević i isporučen nelegalnom i nelegitimnom NATO haškom kvazitribunalu! To je nezapamćeni sramni čin izručivanja predsjednika države agresoru?!

Crnogorska Vlada (čiji je predsjednik bio Milo Đukanović), 9.oktobra 2008.godine, donijela je odluku o priznanju jednostrano proglašene nezavisnosti lažne države Kosovo. Odmah pada u oči da je odluka o priznanju donijeta na isti datum kada je, u atentatu, ubijen kralj Aleksandar Karađorđević, 1934.godine, u Marseju. To nije slučajno. Ko ponešto zna o principu sinhroniciteta (o kome ću detaljnije govoriti u daljem tekstu), odnosno o naduzročnom, smisaonom povezivanju događaja i pojava, biće mu odmah jasno da su crnogorskoj Vladi zapadni gospodari namjerno „podarili“ ovaj nesrećni datum iz srpske istorije.
Atentat – političko ubistvo kralja Aleksandra je nesrećni datum, jer je srpski narod obezglavljen u kritično vrijeme i zato je potpuno nespreman dočekao nacističku, ustašku i komunističku agresiju na Kraljevinu Jugoslaviju.

Zašto su zapadni moćnici i Vatikan, kao srpski arhineprijatelji, najčešće koristili datume koji se poklapaju sa Vidovdanom?
Vidovdanski (kosovski) zavjet (moralna pobjeda kao, prije svega, opredjeljenje za (Božje) Carstvo Nebesko), jedan je od ključnih srpskih mitova, koji se nalazi u osnovi srpskog etosa i našeg nacionalnog identiteta. A etos je i karakterna osobina i normativni ideal.
„Mitovi…su mape po kojima kulture plove kroz vrijeme.“, kazao je Rolan Bart, (Roland Gėrard Barthes, 1915-1980,francuski teoretičar književnosti i filozof)
„Etos, u smislu moralnih pravila ponašanja u jednoj zajednici, obuhvata sve ono što je uslov života te zajednice i što omogućuje ostvarenje njegove (društvene – M-G.) idealne svrhe.“, riječi su Mihaila Markovića (1923-2010,srpski filozof i akademik)

Po znamenitom srpskom etičaru i klasičnom filologu i filozofu Milošu N. Đuriću (1892-1967), kosovski mit, kao filozofija morala srpskoga naroda, simbolizuje čovjekoljublje, ljepotu i ljubav prema slobodi.
„Povratak Kosova“ je jedan od ključnih motiva nepokolebljivosti i istrajnosti u vjekovnoj borbi srpskog naroda za državno i nacionalno oslobođenje.
Međutim, Kosovski boj je u našem kolektivnom nesvjesnom „kodiran“ i kao vojni poraz koji je doveo do pada srpskih država pod tursku vlast i, posledično, do velikog stradanja srpskog naroda. Zato su zapadni moćnici, smišljeno planirali datumsko poklapanje agresivnih akata, prije svega sa Vidovdanom, radi koncentracije i usmjeravanja jake negativne energije u cilju razaranja srpskog kolektivnog duha i tradicionalnog morala, a time i neutralisanja otpora namjerama Zapada za kolonizaciju Balkana, otimanje KiM i cijepanje srpskog nacionalnog i državnog prostora. Naravno, negativna energija se usmjerava prema pojedincima, a, prije svega prema donosiocima odluka i osobama koji imaju uticaj na javno mnjenje, u cilju (prenošenjem sa svjesnog plana u kolektivno nesvjesno) jačanja opšte potištenosti, defetizma i pasivizacije srpskog naroda.

Drugim riječima, cilj je izazivanje osjećaja pomirenja sa gubitkom Kosova i Metogije, i uzaludnosti otpora antisrpskim planovima Zapada. Ponoviću da je KiM saborište svetih srpsko-ruskih arhangela i čvorište jake pozitivne energije za srpski narod. Ali da bismo, mi Srbi, snažili to polje i napajali se Božanskom energijom, moramo čistiti duše naše i temeljno promijeniti naš odnos prema KiM i u svojim umovima ga doživljavati kao svetu iskonsku neotuđivu srpsku zemlju.
Traje i neprekidni medijsko – propagandni proces anesteziranja srpske javnosti radi saglašavanja sa odricanjem od KiM. Kolonizacija (svijesti i faktička) nije moguća bez javnog pristanka i saradnje (kolaboracije) domaće vlasti.

Koje su teorijsko – fizičke, naučne pretpostavke neokortičkog rata?
Teorijski fizičari, biolozi i psiholozi tvrde da je svijet jedinstvena, oduhovljena i skladna cjelina. Suština svega postojećeg je talasne, vibratorne (satreperavajuće) prirode. Pored poznate četiri sile (polja) (jaka nuklearna, slaba nuklearna, elektromagnetna i gravitaciona), pojavni svijet uređuje i peto međudejstvo, povezano sa sviješću (mislima, energijom uma). To je informaciono međudejstvo – sila značenja. NJen uticaj se ostvaruje preko smisaonih, a ne uzročno – posledičnih odnosa. Podrazumijeva voljno izazivanje istovremene podudarnosti jednog misaonog sadržaja sa jednim materijalnim stanjem (događajem), mada se oni ne nalaze u uzročnom odnosu.
Znači, povezanost nije uzročna, već je smisaona, povezana sa stanjima svijesti. Podrazumijeva istovremenu podudarnost misaone slike sa fizičkim događajem. Te slike, kao svjesni simbolički obrasci, pokreću silu značenja i kreiraju i usmjeravaju događaje u budućnosti, preslikavanjem (simetrijom) smisaonih sadržaja u materijalnu stvarnost. Zato, postoji velika opasnost da onaj koji ovlada moćnom silom značenja i energijom simetrijskog poretka (spregom energije uma i materijalne stvarnosti) i zloupotrebljava ih – može kontrolisati svijet.
Voljno izazivanje istovremene podudarnosti misli i događaja naziva se sinhronicitet.

Satreperavanjem moždanih talasa i misli (uma), stvara se polje koje prožima, pokreće i uređuje ostala energetska polja (poznate sile – Prirodu). Misli (informacije) se prenose energijom (satreperavanjem) moždanih talasa. NJima se može uticati na fizičke pojave, odnosno voljno upravljati neiscrpnom prirodnom energijom i povezati se sa bezgraničnim „prostranstvima“ natčulne stvarnosti kao jedinstvom uma i materije. Moždani talasi „ulaze“ u najsitnije gradivne elemente materijalne prirode i prenose im sadržaj naših misli.
U knjizi „Tajne uma“ (The Mistery of the Mind), Vajlder Penfild (Wilder Penfield, 1891-1976, američko-kanadski neurohirurg) kaže:
„Um je ugaoni kamen života…On posjeduje energiju. Oblik ove energije se razlikuje od neuronskih struja…naše biće (se) jedino može objasniti u svijetlu dva osnovna činioca – uma i materije.“
Penfild je poznat po tome što je unaprijedio metode mapiranja funkcija različitih regiona mozga.
I američki teorijski fizičar Dejvid Bom (David Joseph Bohm,1917-1992) um i materiju posmatra kao smisaono (neuzročno) povezane pojave. Um i materija su razotkrivajuće slike „jedne više stvarnosti, koja nije ni materija ni svijest“. NJegova koncepcija svijeta je hologramska. Informacije o čitavom Univerzumu koje se prenose nalaze se u svakom njegovom djeliću. I ljudski mozak je hologram. Svaki dio mozga odgovoran je za sve njegove funkcije.
Karl Gustav Jung (Carl Gustav Jung, 1875-1961,švajcarski psihijatar) je osnivač analitičke ili kompleksne psihoanalize, koja razlikuje lično i kolektivno nesvjesno. Po Jungovom tumačenju, sinhronicitet (istovremenost) podrazumijeva jednovremenu podudarnost dva ili više događaja koji nijesu povezani uzročno-posledičnim odnosima, već po značenju, odnosno istim ili sličnim misaonim sadržajima.
„(U istraživanju pojava kolektivnog nesvjesnog našao sam) podudarnosti koje su bile tako smisleno povezane da bi njihovo slučajno podudaranje bilo nevjerovatno…smislena podudaranja počivaju na arhetipskoj osnovi. (K. G. Jung „Tumačenje prirode“)

Arhetipovi su urođeni obrasci mišljenja, osjećanja i djelanja, nastali kao rezultat vjekovnog taloženja iskustava brojnih generacija predaka. Ove strukture počivaju u kolektivnom nesvjesnom i izražavaju se preko mitova, simbola, religioznih dogmi i obreda.
Sinhronicitet dokazuje da su prostor i vrijeme samo pretpostavke svjesnog uma čija je osnova arhetipska.

Britanski biolog Rupert Šeldrejk (Rupert Sheldrake, 1942) je tvorac teorije o morfogenetskom „razvojnom“ polju (M-polje), i o morfogenetskom satreperavanju (M-rezonanca). Naziv morfogenetska potiče od grčkih riječi: morphe – oblik i genesis – stvaranje. To su polja, koja omogućavaju oblikovanje (oblikujuća uzročnost – formative causation) i razvoj tjelesnih oblika živih bića. Prostiru se i izvan samog organizma određene vrste. Oblikujuća polja su nevidljivi holistički kodirani obrasci i činioci koji u sebi sadrže „ciljeve i buduća stanja prema kojima se kreće (biološki) sistem u razvoju“. M-polja „privlače“ živu materiju, usmjeravajući njen razvoj kao osobitom izgledu jedinke u skladu sa opštim oblikom vrste.
Svaka biološka vrsta ima M-polje koje uključuje pripadnike te vrste. Uključivanje se vrši posredstvom oblikujućeg satreperavanja (morfičke rezonance). Karakteristike polja zavise od onog što se prethodno stvaralo i oblikovalo, tako da ono ima neku vrstu ugrađenog pamćenja. Pojedinačna DNK, preko kolektivnog naslednog obrasca, „uvodi“ jedinke u zajedničko, oblikujuće satreperavanje koje povezuje sve pripadnike neke vrste i omogućava „sporazumijevanje“ između njih. Novo ponašanje, uspješno ponovljeno kod više pojedinačnih organizama, posredstvom M-polja, postaje odlika cijele vrste („socijalno polje“). Što više pojedinaca nauči nešto novo, ili ovlada nekom vještinom, to će ovo saznanje ili radnju lakše usvojiti cijela vrsta.
„Socijalno polje organizuje i koordinira postojanje jedinki unutar socijalne grupe, na primjer, kako ptice lete u jatu.“
Ono što je bitno za temu ovog teksta jeste da se (pozitivnim ili negativnim) uticajem na pojedinačno M-polje čovjeka, može uticati na „socijalno polje“ i nacionalnog kolektiviteta!
Šeldrejkovo oblikujuće polje je srodne prirode sa energetskim poljima uma koja omogućavaju prenos sadržaja svijesti. Na psihičkom planu, M-polje se može uporediti sa Jungovom predstavom o kolektivnom nesvjesnom, a M-rezonanca sa njegovim praslikama – arhetipovima.

Vidljivi svijet je simbol nevidljive više duhovne stvarnosti. Simboli su i „Slova“, preko kojih se poruke iz te stvarnosti prenose u materijalni svijet. Označavaju (grč. simbolon) „nešto može stajati umjesto nečeg drugog i prepoznatljivo ga predstavljati“.
To su sredstva za formiranje vrijednosnih sudova i saznanja. Oni su most između svjesnog i nesvjesnog dijela ličnosti i (podrazumijevajući i datumsko poklapanje) služe da bi se nesvjesno prenijele poruke svjesnom dijelu uma. Komunikacija putem simbola se najčešće pojavljuje u obliku neke mentalne slike. Simboli se prvo spontano (intuitivno) pojave, a tek onda se pojavljuje odgovarajući (s)misaoni obrazac. Ono što su riječi za misli, to su simboli za intuiciju.
Proizilazi da je, datumskim podudaranjem misli i događaja iz prošlosti i sadašnjosti, moguće ponoviti (indukovati) i njihove negativne pojedinačne i/ili kolektivne (i po čitav jedan narod, u ovom slučaju srpski).
Zato, zapadni moćnici planiraju da se sporazum o tajnom odvajanju KiM od Srbije, između vlasti Srbije i vlasti lažne kosovarske države potpiše na Vidovdan. To bi bio konačni, ne samo državni i nacionalni slom, već i duhovni sunovrat srpskog naroda!

Da zaključimo:
Istorija nas uči da vjekovni saveznici ostaju saveznici. Ali, i da vjekovni neprijatelji (prije svega, zapadni moćnici) ostaju neprijatelji, jer su naši i njihovi fundamentalni (nacionalni, državni, ekonomski…) interesi međusobno neuskladivi!