Nemanja Berić: Hrvatskoj su meta Srbi koji se vraćaju na svoja ognjišta

U novoj epizodi emisije „Relativizacija“ Ljiljana Smajlović razgovarala je s advokatom Nemanjom Berićem koji je upravo proveo 15 dana u zatvoru u Šibeniku zbog objava na Fejsbuku.

Iako nije prva „žrtva“ hrvatskog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira – dosad je osuđeno 15 lica – prvi je bez dvojnog državljanstva, to jest ima samo srpski pasoš. Optužnica je sadržala čak 31 tačku; sporno je bilo 30 fotografija i jedna pjesma koju je pjevao na putu za Lijepu njihovu.

„Ja sam prvi slučaj u istoriji svjetskog pravosuđa gdje je jedna od tačaka optužbe slika rođendanske čestitke koju sam dobio od prijatelja, a koju sam morao da im prevodim kako bi utvrdili da li se iza te poruke ne krije neko pripremanje napada na Hrvatsku. ‘Problematična’ je bila i fotografija flaše rakije ‘Draža’, pa fotka reklamne majice na kojoj piše ‘Đeneral pivo s ukusom slobode'“, precizira Berić.

Prema njegovim riječima, Fejsbuk nalog ima više od 17 godina i nikada mu nije uklonjen nijedan sadržaj, a poznaje petoro ljudi koji su lišeni slobode zbog pomenutog zakona. Njegov prijatelj iz sela pored Knina prije dvije godine je osuđen isto na 15 dana zatvora, a samo zbog toga što je na mreži podijelio naslovnu stranu časopisa na kojoj se nalazio general Draža Mihailović.

Nikad nisam pomenuo ni H od Hrvatske

„Imam oko 9.000 objava na mreži, sigurno 80 odsto nacionalnih, ali ni u jednoj, što je i moj advokat u Hrvatskoj istakao, nisam pomenuo ni H od Hrvatske i Hrvata. Nisam pozivao na nasilje, niti na rušenje ustavnog poretka. Promovišem svoje, želim da zaštitim interese svog naroda, jer vrlo je teško biti danas Srbin u Hrvatskoj, budući da nemaju gotovo nikakva prava. Htio sam da pokažem svoje poreklo i ohrabrim ljude koji tamo žive“, pojašnjava Berić.

Dodaje da je optužnica, koju nije ni vidio već samo presudu, sadržala mnogo nelogičnosti, između ostalog od te 31 objave – 30 je okačeno na teritoriji Srbije, što će reći da sud nije bio nadležan za iste, pored toga što su stare (odnosno zastarele). Kako kaže, na to je ukazao sudiji, ali je ona odgovorila da ju je baš briga.

„Najfascinantnije je što su mi na graničnom prelazu oduzeli sat, ključeve od automobila, pasoš i mobilni telefon, stavili me u maricu, vozili do Knina osam sati, a u mojoj optužbi piše da sam tog 10. avgusta u Kninu u nekoj ulici kačio sve te objave. Uz to u presudi je pisalo da Policijska stanica Knin 24. jula ima saznanja da imam neželjeni sadržaj, dakle bili su vidoviti i znali šta ću uraditi 17 dana kasnije“, kaže gost „Relativizacije“.

Da sve bude još sumanutije, saznaje da ga je zapravo neko prijavio, da policija nije imala nikakva saznanja o njegovim aktivnostima posebno što je Knin mali grad i svi se znaju.

Sudija je svuda Srbija i Srbi pisala malim slovom

Odgovarajući na pitanje koja su sva prava optuženog u postupku protiv njega bila prekršena, kaže da mu je uskraćeno pravo da koristi svoj jezik, to jest da dobije dokumentaciju na srpskom, kao i da sudija daleko od toga da je bila nepristrasna – čak je u sudskom predmetu Srbi i Srbija svuda pisala malim slovom, ali mu i rekla da će se potruditi da mu se zabrani ulazak u sve zemlje EU.

„Ovo je očigledno zakon samo za Srbe. Za ovaj prekršaj su sudili samo sudovi u Šibeniku i Zadru (jedan slučaj). Ljudi koji objavljuju ovakav sadržaj idu po celoj Hrvatskoj, ali njima oni nisu meta. Njima su meta ljudi koji se vraćaju na svoja ognjišta. Oni ne žele da se Srbi tamo vraćaju. Oni su sveli Srbe na statističku grešku i to sad njeguju“, ističe Berić.

U prilog tome idu i dešavanja iz zatvora.

„Doveli su me u zatvor uveče i to mi je najjezivija scena u životu. Nije mi bilo svejedno, ali nisam bio uplašen. Kada su me predali pravosudnoj policiji, jedan od tih policajaca je počeo da mi pjeva najnoviju Tompsonovu pjesmu – ‘Ako ne znaš šta je bilo, nek ti kaže Lika’. U tom trenutku sam potpisivao da me nisu maltretirali, da me nisu tukli, a kako sam potpisao, dobio sam šamarčinu od čuvara“, sjeća se.

Budući da se digla velika prašina u Srbiji i da se došlo do vrha izvršne vlasti u Hrvatskoj koja je garantovala njegovu bezbjednost, advokat mu je ipak savjetovao da iz predostrožnosti ne izlazi u šetnju.

„Pošto sam se toga pridržavao, pa niko nije mogao da me vređa i maltretira, pritvorenici su mi prvih dana dolazili na vrata ćelije i pjevali mi najgore ustaške pjesme, dobacivali mi, podrugivali se, prijetili. Moje ‘kolege’ iz ćelije, gdje nas je bilo desetorica, bile su krajnje korektne. Morao sam da objašnjavam narko-dilerima, nasilnicima i razbojnicima da sam normalan čovjek i da sam zbog slika na Fejsbuku dopao zatvora, što njima nije moglo da dopre do mozga“, kaže Berić.

Riješen da ovaj slučaj istjera do kraja, pa je u tom smislu uložio žalbe, poručuje Srbima koji kreću put Hrvatske ili da obrišu svoje naloge na društvenim mrežama ili da ih zaključaju jer Hrvati u toj svojoj nazovipraksi kažu da podaci potiču s otvorenih profila.

(RT BALKAN)