Nema ovdje države: Dozvole nekontrolisan rast cijena, a onda biznismeni malo snize cijene pojedinih proizvoda, a i dalje imaju zaradu!
Crnogorska Vlada nastavlja otvoreno da se ruga crnogorskim građanima. Mada, možda je u pitanju i nekompetentnost pojedinih ljudi u odlazećoj garnituri 43. Vlade, ili pak neki biznis dilovi.
Akcija „Stop inflaciji 2“ počinje u ponedjeljak (2. oktobra), a kao da je vjesnik programa „Evropa sad 2“ koji građani nestrpljivo očekuju u nadi da će moći da plate namirnice čije cijene mjesecima rastu. Nažalost, znajući naše privrednike, postoji bojazan da će im program „Evropa sad 2“ biti samo jedan od novih izgovora za nastavak trenda povećanja cijena.
Svi smo svjedoci nekontrolisanog rasta cijena u crnogorskim supermarketima i na pijacama. Sada će razni „ekonomski stručnjaci“ reći da su tržišne cijene zasnovane na odnosu ponude i potražnje, te da je ovo rezultat rata u Ukrajini, posledica trogodišnje pandemije i slično. Međutim, ako zdravorazumski razmislimo i pogledamo cijene pojedinih namirnica u državama Evropske unije, pa ih uporedimo sa ovdašnjim, dolazimo do zaključka da neki privrednici ostrvaruju veliki ekstraprofit koristeću trenutnu situaciju u kojoj su sve grane vlasti slabe ili ne funckionišu u punom kapacitetu. Tačnije, lanci supermarketa pod različitim izgovorima nastavljaju da povećavaju cijene, a ne postoji niko ko može da ih zaustavi.
Svako malo, cijene pojedinih namirnica rastu po 5 do 10%, a onda se najavi i sprovede akcija „Stop inflaciji“ gdje snize cijenu 100-injak proizvoda. Iako snize cijene pojedinih proizvoda za 30-ak ili čak 40-ak procenata, lanci supermarketa naravno nikad nijesu na gubitku. Cijene mnogih proizvoda su skočile i za po 50% u proteklom periodu.
Država, odnosno Vlada snosi dio odgovornosti za činjenicu da je dopustila da se lanci supermarketa praktično iživljavaju nad crnogorskim građanima, pogotovo onim čije plate ne prate povećanje cijena. Ponovo će neko reći da država ne smije da interveniše na slobodnom tržištu, jer takav sistem smo napustili raspadom SFR Jugoslavije. Međutim, država ima raznih načina, ukoliko želi da uvede red i zaustavi nezajažljive crnogorske privrednike. Na primjer, uvođenje poreza na ekstraprofit bi bio dobar početak u nastojanju da se zaustavi ova pohara crnogorskih građana, koji iako imaju po minimum dva puta niže plate nego u pojedinim državama EU, plaćaju skoro sve namirnice skuplje od državljana EU članica.
Tačno je da Crna Gora skoro ništa ne proizvodi i da skoro sve uvozimo, ali marže lokalnih trgovačkih lanaca su bezobrazno visoke.
Da li će 44. Vlada, sa (možda) Milojkom Spajićem na čelu, obuzdati cijene ili će sprovođenjem programa „Evropa sad 2“ dati dodatni vjetar u leđa privrednicima da nastave započeto, ostaje da vidimo. Mada, dobro bi bilo da se ozbiljno krene makar u razvoj crnogorske poljoprivrede, kako bismo smanjili uvoz onih proizvoda koje možemo sami proizvoditi.