Nele Karajlić za BORBU (3. dio): Da je Đoković Amerikanac, već bi jedna američka država nosila ime po njemu

Muzičar, glumac, režiser, scenarista, sve je to Nele Karajlić, čovjek koji je stekao slavu još tokom „velike Jugoslavije“, kao pjevač „Zabranjenog pušenja“ i član humorističkog serijala „Top liste nadrealista“.

Kasnije je, i u „skraćenoj Jugi“, nastavio da zabavlja publiku, kako kroz muziku, tako i kruz glumu, odnosno „iza kamera“.

Međutim, Nele u slobodno vrijeme, između ostalog, voli da uživa u sportu, pa se u razgovoru za BORBU osvrnuo na uspjehe najboljeg tenisera svijeta Novaka Đokovića, košarkaša Nikole Jokiće, koji je osvojio dva MVP priznanja u NBA, naravno i na Svjetsko fudbalsko prvenstvo u Kataru.

Kako komentarišete uspjehe Novaka Đokovića, kao i probleme sa kojima se suočava posljednjih godina?

– Nole je jedinstven slučaj, reinkarnacija svega onoga dobrog i plemenitog u ljudskom rodu. Bog ga je stavio među Srbe, Balkance, čemu mu moramo biti zahvalni, ali je zbog toga Noletov put krivudaviji i teži. Da je Amerikanac, već bi jedna američka država nosila njegovo ime. Zaista niko u dosadašnjoj istoriji tenisa, a pratim ga od 70-ih godina prošloga vijeka, nije imao toliko malera, pehova, neprijatelja, nesvakidašnjih okolnosti kao Nole, od vakcinisanja, deportacije, eliminacija, gubitka bodova, ne računanja bodova i ko zna čega još – rekao je Nele, pa nastavio:

– Mislim i da je besmislena trka za najboljeg tenisera svih vremena izmišljena samo zbog toga što je Nole očigledno u ovom trenutku najbolji igrač na svijetu, a to teniskom i sportskom (političkom) establišmentu ne odgovara. Stoga je preko medija pokrenuo suludu trku o takozvanom GOAT-u, koja u svojoj suštini nosi ogromnu kontradiktornost. Jer, da bi proglasili najboljeg igrača svih vremena, moramo da vidimo u budućnost. Do toga ljudski rod još nije došao. Jedva da vidi sadašnjost, a prošlost mu se mijenja iz godine u godinu – kazao je Karajlić.

Individualna dostignuća Nikole Jokića u NBA, u vidu dvije MVP nagrade, predstavljaju uspjeh kakav je do prije nekoliko godina bio u domenu teorije sa igrače „preko bare“?

– Nikola Jokić je dokaz da je jedan moj prijatelj Amerikanac bio u pravu kada je rekao da je košarka najbliža poeziji. Ja bih dodao i baletu. Nikolini spori, lijeni pokreti podsjećaju me na usporeni snimak Labudovog jezera. Pred Nikolom su još veliki izazovi, nadam se i sa reprezentacijom. On jeste MVP NBA lige, ali nama ovdje više vrijedi titula prvaka svijeta ili olimpijskog pobjednika, nego NBA prsten. A Nikola će ih imati mnogo – smatra je Karajlić.

Kao veliki ljubitelj fudbala, kako ste doživjeli Svjetsko prvenstvo u Kataru – Argentina je sa Mesijem konačno osvojila Mundijal, Srbija je ponovo razočarala, Hrvatska ostvarila novi uspjeh?

– Svjetsko prvenstvo je bilo čudno, ne samo po mjestu i vremenu odigravanja, već i po neobičnim utakmicama i nevjerovatnim rezultatima. Ko je mogao da pomisli da će Argentina da uzme pehar poslije poraza od Saudijske Arabije?! Ko je mogao da se kladi da će za treće mjesto igrati Maroko, po meni najveći pobjednici Mundijala. Pobjednici su i Hrvati, koji su se definitivno ustoličili u velike fudbalske nacije, jer već drugo Prvenstvo zaredom ulaze među četiri najbolje selekcije – rekao je Nele, dodajući:

– Srbija je pokazala tačno onoliko koliko može u ovom trenutku. Spektakularna pobjeda nad Portugalom, koji je „isprašio“ Švajcarsku od koje smo mi izgubili, samo je u nama probudila nerealna očekivanja, što je i normalno za temperamentan narod kakvi smo mi – kazao je Karajlić.

Finale između Argentine i Francuske, u kojem su Mesi i drugovi došli do titule prvaka svijeta, Nele smatra možda i najboljim u istoriji.

– Samo finale je bila priča za sebe i sve ono što fudbal sa sobom donosi. U samo nekoliko minuta od jedne očajne utakmice, meč se pretvara u rapsodiju fudbala, za samo nekoliko minuta viđeni pobjednici postaju očajnici… Zaista nešto što se ne može porediti ni sa jednim do sada viđenim finalom. Barem ovo što ja pamtim od 1970. u Meksiku – zaključio je Nele Karajlić u razgovoru za BORBU.