„Neko mora biti kriv, a to ne smiju biti okupatori i njihovi vazali…“
Piše: O. Darko Ristov Đogo
Iako i sada ne znamo šta se tačno desilo u Banjskoj, izgleda da se našao najpodesniji krivac za pogibije – ni manje ni više nego Miloš Ković! Izgleda da je katedra sa koje predaje zapravo komandni centar svekolikih vojnih formacija a njegova izjava u kojoj je nastojao da prekine niz defetističkih samoponižavanja Srbije – izvor svake vojne akcije!
Naravno, neposrednih uzročno-posljedičnih veza između Kovićevog angažmana i bilo kakve akcije na terenu – nema, ali to nije razlog da se medijski ne zastraši bilo ko ko ima hrabrosti da ukaže na mogućnost da pružimo bilo kakav otpor teroru kojem smo izloženi.
LJudi koji blate Miloša Kovića i koji saučestvuju u blaćenju naslađujući se tom predstavom predstavljaju onaj vid našeg savremenika savršeno lišenog osjećaja za stvarnost – djeca koja su samo u teoriji, u bukvaru ili na par dana nastave u prirodi saznala da jaja ne rastu u zemlji danas samouvjereno prosuđuju o tome ko je i kada i kako krenuo u akciju i da li su Srbi uopšte imali pravo da odgovore na teror kome su izloženi.
Naravno: niko od njih ne bi odbranio nikoga i ništa na bilo koji način, pa je sama tragedija u Banjskoj za njih neshvatljiva i besmislena po sebi. Još manje je prosječnom konzumentu virtuelne realnosti i ideoloških defetističkih otrova razumljiva najjednostavnija činjenica: poginuli momci, ali i vojnici sa Košara, iz oslobodilačkih ratova svih epoha nisu napaljeni tinejdžeri koji su se naslušali pjesama, napili rakije pa iz čista mira i neke obijesti krenuli da maltretiraju sve unaokolo već ljudi punoljetni i samosvjesni, željni života, porodice i prijatelja, slobode i otadžbine koliko svako dobar i vaspitan. To što se sada krivica traži u Milošu Koviću samo govori dokle je došla virtuelizacija naše svijesti i koliko je mogućnost razumijevanja stvarnog Srbina sa Kosova i Metohije, njegovih nevolja, nada i očekivanja – udaljena od prosječnog konzumenta medijskih sadržaja zabrinutog za budućnost kornjača sa Galapagosa.
Razvlačeći Miloša Kovića oni pokazuju moć da za verbalni delikt protiv NATO i UČK okupacije uvedu u medijski (ako ne i pravni) prostor Srbije.
Vrlo je jednostavno: da li bi se pljuvači po Milošu Koviću drugačije ponašali da je kojim slučajem stvarnost sasvim drugačija a srpski narod u AP Kosovo i Metohija oslobođen? Svi znamo da ne bi, da bi se i tada našao neko da napiše novu verziju „Srbije i Arbanije“ ili da se pita „koliko će to da košta?“ I tada bi neko za nešto bio kriv – jer krivica je esencijalno pripisana svakome ko ne pristane na sivilo kao mjeru stvarnosti.
Da li je meta samo Miloš Ković? Ne – treba na vrijeme pobrisati i isključiti bilo koga ko se drzne da citira narodnu epsku pjesmu i NJegoša. Tragedija u Banjskoj samo je povod.
Miloš Ković je samo novo ime. Neko mora biti kriv. Znaju oni da to ne smiju biti ni okupatori ni njihovi vazali, najbolje da to zasada bude Miloš. Šta mu teško? Zar ionako ne predaje srpsku istoriju?
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici „Drugi pišu“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)