Nekad najmoćniji čobanin, sada zanemoćali pastir

Piše: Momčilo D. Pejović

Slučajan susret sa poznanikom, još iz djetinjstva, podstače me da tekstu dam naslov! Vidjeli se nijesmo više od decenije i po! Tolike godine prohujaše, a ne bi prilike da se sretnemo nego baš skoro nedelju dana pred ono (iz)nenadno hapšenje ili „događaj decenije“ nekada najmoćnijeg crnogorskog policajca i obaška savjetnika, a „nego ko(ga)“ drugog do, „evropskog državnika“!

Bijasmo već na par minuta od autobuske stanice na Cetinju. Zastasmo te se rukovasmo i uslijediše obostrano uobičajena pitanja: Kako si, šta radiš, kako porodica? Reče da je krenuo u Budvu. Tamo živi, više od desetak godina! Iznenadih se tome, pa upitah: A šta je sa tvojim „poslom“ odnosno sa povelikim stadom, naslijeđeno od oca još dok je bio mladić? Stasavajući stalno je uvećavao stočni fond i, bogme, važio za uglednog domaćina, velikoga gazdu čije stado ovaca i koza, u jedno vrijeme, brojaše nekolike stotine. To znaju mnogi Cetinjani, jer proizvodi sa njegove farme: mlijeka, sirovog i sušenog mesa, kastradine, sušenog sira ovjčjeg i kozjeg, bijahu poznati ne samo na Cetinju i cijeloj Katunskoj nahiji nego i gradovima primorskog dijela crnogorske obale.

Priupitah, a šta te je nagnalo da sve „ostaviš“ i preseliš se u Budvu? Ukratko mi reče i „sve objasni“ u par rečenica. „Stadu ‘oće mlad čobanin i jak domaćin, vješt poslu kojim se bavi po vascijeli dan! Već sam u godinama, a bogme danas „mladi“ misle i rade drugojače pa sam skoro potpuno taj posao (za)batalio“! Tada mi bi potpuno jasno zašto se baš tamo nastanio, mada su mu tu možda bili „od ruke“ i neki njegovi mještani-zemljaci sa kojima se družio još od djetinjstva! Bilo je tu još ponekih pitanja i odgovora sa obije strane, nebitnih za ovaj tekst.

Ma, od tada, ne prođe ni cijela nedelja dana kad osvanu tekst u štampi o hapšenju „najjačeg savjetodavca i nekada najmoćnijeg policajca“ u Gori Crnoj odnosno „jednog od kamena temeljaca i čovjeka kojega lično zna(m)„! Ne sumnjam u taj nečiji lični doživljaj i ne (do)tiče me se. Međutim, koliko znam i prema onome što sam sve čitao „o ulozi ličnosti u istoriji“ ne na(i)đoh da je jedna osoba ili individua toga i takvoga političkog i mentalnog sklopa mogla biti „kamen temeljac“ pa makar to bila i država kakva je Crna Gora odnosno njihov Monten(ij)egro, bez obzira na njihovo lično poznanstvo i doživljaj(e)!

Naravno, pošto se nekad najmoćniji „Sedmak Čobanin“ nije javio odnosno bastalo mu nije glasnuti se povodom hapšenja ili „događaja decenije“, a možda nije ni htio jer mu toliko ni bitan nije bio, nađe se bivši narodni poslanik i, naravno, istaknuti član drps ovaca da (za)štiti ličnost koja je Crnu Goru „zadužila“ time što je u njene „državne temelje“ stavila „jedan od kamena temeljaca“, pa tako odradi domaći zadatak za nekad „najmoćnijeg Čobanina“ odnosno sada zanemoćalog pastira, a sve u svoje lično ime kao znak zahvalnosti što ga poznaje i „kao čovjeka“!? No, možda je „čovjek“ odnosno „najmoćniji policajac“ lično ga toliko zadužio da bivši „narodni poslanik“ hoće da mu se na neki način javno oduži, neka cijela Crna Gora zna da na njega može da računa!?

A, bogme, nije bilo tako davno kada je bivši sedmostruki nosilac „premijerskog pojasa“ i ujedno u dva mandata predsjednik države, nadasve nesmjenjivi stranački lider d(r)psovaca, jasno i glasno znao staviti do znanja „institucijama sistema“ u državi Crnoj Gori odnosno njegovom Monten(ij)egru da treba poštovati „prezumpciju nevinosti“ njegovim hapšenim političkim pulenima i visokim državnim ličnostima, koje su dugo godina radile na „zaštiti“ državne imovine i prije svega njegove ličnosti i nesumnjivo enormno stečenog bogatstva dok se bavio najvišim državničkim poslovima, a sve u „korist građana” njegove države „mnogo voljene“ i (na)zvane Monten(ij)egro!

Takođe, svježe je sjećanje, da je još glasniji bio kada je javno uputio podršku svojim komit-patriotama da mogu održavati paljenjem guma i zatvaranjem-blokiranjem saobraćajnica „demokratske“ mitinge nezadovoljstva i podrške očuvanju njima „mnogo voljenoga Monten(ij)egra“ i novostečene odnosno povraćene crnogorske nezavisnosti, u Podgorici, Nikšiću, na Cetinju i tako dalje! Doduše, istinu treba reći, znao je ali mnogo „umjerenije“ stati u javnu zaštitu prilikom hapšenja „prve žene crnogorskog pravosuđa“, Vrhovne državne tužiteljke Crne Gore, u tri mandata! Ali, isto tako znao je odćutati odnosno ne oglasiti se kada je bilo u pitanju hapšenje Predsjednika Privrednog suda Crne Gore, i tako dalje!? Dakle, nekad najmoćniji farmer od milošte zvani „Sedmak Čobanin“ najjačega i najbrojnijega političkoga stada sada je postao zanemoćali pastir, koji je čak podnio ostavku na polurasuto stado kojemu prijeti potpuna propast!

Šta sve neće panuti na um tim i takvim skorojevićkim Crnogorcima odnosno Monten(ij)egrincima bolje reći tzv. nezasitim euro građanistima, suverenistima, komit-patriotama i čuvarima lika i djela njihovom ocu nacije i „prvoborcu“ povraćanje crnogorsko-monten(ij)egrinske državnosti!

(O)davno je trebalo tako učinjeti ne samo sa njim nego i još barem sa nekolicinom, pored ostalih već pritvorenih, počevši od bivšeg počasnog predsjednika drugog po redu, pa bivšeg glavnog SDT-a, nekoliko ministara, diplomata, gradonačelnika, direktora, i bogme privrednika posebno iz prve i druge familije, kao „velikih biznismena, darodavaca i dobrotvora“ za sebe i svoje porodice! A nadasve, iz resora policije ponajviše pa bi sve bilo politički potaman!?

Ako se nastavi ovakvo stanje oko formiranja „nove vlade“ odnosno ako i dalje (p)održe Dritana kao premijera „tehničke Vlade“ biće da gledamo „nastavak serije“ novih hapšenja, jer je on jedini koji će ići do kraja u raskrinkavanju organizovanog kriminala i hobotnice koja je Crnom Gorom odavno zavladala!

I bez SKAJ prepiske u javnosti crnogorskoj „išlo je šapatom“ od uha do uha o sprezi organizovanog kriminala i policije na visokom državnom nivou, još od vremena „Grbljanskoga sveca“ i demagoga, ideologa „Rata za mir“ odnosno „Sveta zlatous(t)nog“ i bogme odbjeglog, a pravdi crnogorskoj nedostižnog!? A na sve to bivši crnogorski premijer Duško Marković za svoga mandata znao je, ne tako davno, „sedmoj sili“ odgovoriti da u tom obimu toga „kriminala“ nema „ništa više negoli u regionu“!? Da li bi danas mogao šta tome dodati odnosno negirati, kad bi htio ili smio da (pro)govori?

Nastao bi tada „cvrkut ptica i zrikavaca“ iz brojnih stečajnih preduzeća, pa bi građani tek (sa)znali šta je sve (o)pljačkano diljem Crne Gore i bogme šta je sa onom imovinom u inostranstvu o kojoj niko ne zna kojemu je pojedincu šta pripalo!? Onda ne bi bilo ni „kavačkog ni škaljarskog klana“, a ni nekih pobočnih klanova! A valjda bi se konačno (sa)znalo i nešto više o mnogim nerasvijetljenim ubistvima širom Crne Gore, tranzitu cigareta, opojnih supstanci i Volijevih banana, i mnogo šta drugog šta se nelegalno distribuira širom Crne Gore!? Nastao bi red, znalo bi se šta su sve radili odnosno koliko su „mladi, lijepi i (još) pametni“ (p)opljačkali sa svojim poltronima, pomagačima i slugama odnosno poslušnicima za svoje tri decenije „ozbiljnoga“ državnog rada i „sistematskog upravljanja“, tranzicionim procesom i upravljanja državom Crnom Gorom.

A šta bi sa onim silnim milionima maraka, par stotina ili mnogo više, koje je po nečijem naređenju neko sklanjao na žiro-račune pojedinih ministara, na svakog po 50 miliona maraka, ne samo u švajcarskim bankama nego i još nekim bližim ili daljim „finansijskim destinacijama“? Da li su ti silni milioni nestali ili su vraćeni u državni trezor Crne Gore? To je nekada bila javna tajna o kojoj se šaputalo i pričalo po Crnoj Gori, ma bogmi i po sred Skupštine crnogorske, pa makar to i bili samo „narodnjaci“! Treba istinu reći, pa dodati, da su nam kazali da su „saznali gdje su pare“, ali o tome i dan danas ćute kao zliveni, a zašto to njih ovim putem javno pitam?

Tri pune decenije njihov od milošte nazvani „Milo Čobabin“ odnosno „Sedmak Čobanin“ vodio je svoje „najjače i najbrojnije“ političko stado, još onako mlad, lijep i pametan – znaven, a bio je i politički od evropskog „ugleda i povjerenja“ doduše na domaćoj političkoj sceni arogantno, nadmeno, zajedljivo, nabusito, osiono, obahaćeno pa čak spreman da se u sred crnogorskoga parlamenta i fizički obračuna sa mnogo slabijim poslanikom pored verbalne uvrede koju je uputio tom svom političkom protivniku! A danas se „primirio“ i(li) zanemoćalo gleda kako mu odvode i privode pravdi njegove političke čaktar predvodnike pritvarajući ih i smještajući na besplatan trodnevni topli obrok-objed i privremen boravak na destinaciju udaljenu „na pedalj“ od Podgorice! A možda, ipak, zebe od „bankarske pobegulje“ iz Londona i njegove „velike plave torbe“, ako jednoga dana dođe u Crnu Goru i donese je sa sobom!? A izgore(će) ako ne dođe, barem tako nam svakodneno javlja iz Londona!?