Piše: Dr Momčilo D. Pejović

I dok se sve učestalije javlja Miloš Medenica iz svoga ili tuđega skrovišta, a (po)trag(a) za njim ne daje opipljive rezultate, crnogorsku javnost zanimaju da ne kažem zabavljaju i uveseljavaju „ostavke poslanika“ opoziciono „najbrojnije i najmoćnije“ partije!

Tako, dokle to traje i mi ćemo se još koji put javiti, jer razloga tome svakako da ima, iako nije nešto pa ni sami „Bog ne zna što“!

Pljušte „ostavke poslanika“ dozirano na dnevnom nivou, kako one koje su najavljivane tako i one (iz)nenadne ili one koje se sporo podnose jer njihovi podnosioci iz političkoga sna se još nijesu dobro politički osvijstili odnosno kontaju šta dobijaju time što će tamo na nekom odboru podnijti ostavku kad već ima zamjenu prontnu!

,,S’ neba pa u rebra“, barem meni tako djeluje, „pade“ ostavka poslanice Zoje Bojanić Lalović, na mjesto „kopredsjedavajuće u Ženskom klubu Skupštine”! Ostavka na navedenu političku poziciju, i nije nešto od tako velikog značaja, sem da je jedan više u nizu toga ličnoga čina!? Međutim treba cijeniti i taj njen „neočekivani“ politički gaf-gest odnosno lični čin.

Ono što me mnogo više zanima u političkom štektanju, „rafalnom paljbom“ podnošenja ostavke od strane poslanika DRPS-ovaca, jeste uporno prozivanje odnosno najavljivanje ostakle poslanika Oskara Hutera od strane poslanika Kulba A. Nikolića!? Kao da poslanik O. Huter razmišlja ili politički mudruje kad će da uslijedi i taj čin!

Sve mi se čini, cijeneći prema onome koliko ja znam o njemu i njegovoj časnoj rodbini sa obadvije strane, da se on neće istrčati tako lako, jer je mnogo politički mudriji iako ima manje poslaničkog iskustva od A. Nikolića! I, „kuća mu ga daje“!

Nema dileme oko značenja navedene riječi ‘OP sa apostrofom u naslovu teksta, kao i da još  manje može biti nedoumica šta se hoće time jasno i otvoreno reći! Sa kojim ciljem je usmjerena „radna akcija“ kao obaveza poslanika političkoga stada DRPS-ovaca?

Da li je inicirana od samoga predsjednika poslaničkog Kluba DRPS-a, organizovano smišljena i usaglašena među opozicionom elitom od poslanika toga „najjačega i najbrojnijega“ političkoga stada DRPS-ovaca da spašavaju svog bivšeg nesmjenjivog političkog lidera, sada već počasnog, poslije onog poraza-debakla odnosno strmoglava na predsjedničkim izborima?

Dakle, skraćenica ‘OP koja je tako data u navedenom naslovu, mogala bi da ima smisao ili prizvuk da neko „skoči“, prije nego reče nešto! Međutim, u ovom tekstu njen smisao odnosno riječ je o skračenici „OP“, čiji puni sadržaj glasi „ostavka/e poslanika/ce“ iz opozicionog političkog stada DRPS-ovaca!

I dok se sve učestalije javlja Miloš Medenica iz svoga ili tuđega skrovišta, a potraga za njim ne daje opipljive rezultate, crnogorsku javnost zanimaju da ne kažem da je zabavljaju i uveseljavaju „ostavke poslanika“ opozicione „najbrojnije i najmoćnije“ partije!

Nadao se poslanik Andrija Nikolić, bivši novinar, a bogme i mnogo očekivao od svog političkog idola Mila, tadašnjeg nesmjenjivog partijskog lidera, da će se prilikom izbora novog lidera na čelu DRPS-a domoći i te fotelje pa biti izabran za najmoćnijeg, kao jedne „najbrojnije i najjače“ političke partije u Crnoj Gori odnosno njihovom za eure „mnogo ljubljenom Monten(ij)egru“!

Međutim, nada kao i „(ne)opravdana“ očekivanja izjaloviše se, te bi „jednoglasno“ izabran nenadmeniji i malo mlađi po godinama od njega, a politički viđeniji, rječitiji, smišljeniji i bogme agresivniji, kad je u pitanju dotadašnja (od)brana od napada iz redova protivničkih tabora političkih partija i lidera njihovog sada već bivšega odnosno počasnoga lidera.

Naravno, otišao je A. Nikolić korak naprijed, popevši se kao „ptica soko“ na visoko mjesto predsjednika Kluba, iako je doživio politički neusjeh na izboru za novoga lidera. Ipak, bila je to, donekle satisfakcija za političko razočarenje, iako sve do današnjih dana njemu lično (ne)utješna!?

Ukazala mu se, bijaše tako, još jedna politička šansa da pokaže i dokaže svoju političku agilnost i fizičku spremnost poslanika koji će jurišati na mikrofone svih poslanike, koji su protiv njegovoga bivšega i počasnog političkog lidera, a posebno na one koji ga misle procesuirati za mnogobrojne afere iz prethodne tri decenije njegove i vladavine DRPS-ovaca!

U prethodne dvije-tri godine sa prilično uspjeha pokazuje da je na „dobrome“ putu i da se u svemu tome ističe i da čak prijeti da ugrozi liderski položaj D. Živkovića, kao mlađeg političkog lidera njihove najmoćnije opozicione stranke sa „snagom od 16 megavata“ odnosno 16 poslanika u parlamentu!

Nekad su se, u vrijeme ne tako davnog socijalizma, organizovale omladinske radne akcije (ORA, SORA) koje su bile veoma masovne sa ciljem „izgradnje i unapređenja države SFRJ“ gdje su najistaknitijim pojedincima i brigadama dodjeljivane plakete, zastave, crvene marame i udarničke značke za postignute rezultate, sa kojima se veoma upješno napredovalo u političkom životu tadašnje savezne države!

Naravno, nije poslanik A. Nikolić, bivši novinar, mogao imati u tome nikakvog udjela, ali partija kojoj sada pripada „duhom i tijelom, srcem i dušom“ nadasve ideologijom i gestikulacijom naslednica je jednopartijskog sistema SKJ-u i kontinuitet njen je upravo DPS odnosno DRPS sistem!

Naravno, sa pravim je imenom nazvaše oni iz vremena liderstva Novaka Kilibarde, njegove „desne i lijeve ruke“ (D. Šoć, P. Drecun) i tada „najjače“ Narodne stranke, pa isti njima priđoše kao koalicioni partneri, a na sve prethodno zaboraviše odnosno izbrisaše i dobrovoljno se saviše pod skute Milov(og)a političkog šinjela sve do današnjih dana zadovoljno trljajući dlanove „(pro)nađenim parama“ koje su nekada tražili u crnogorskom parlamentu sa uzvikom: „Đe su pare“?!

Šta se sve ne trpi zbog para i beneficija, položaja, zaposlenja djece i tako dalje, posebno kao mnogi neki opozicioni, koalicioni političari, ministri, direktor(čići) i zbog blaga otetoga od naroda ili oni što „nađoše pare“!

Sve nam se čini da navedena DRPS-ovaca radna akcija ‘OP bi mogla da se neuspješno završi pa umjesto da bude politički i procesni „spas za Mila“ ona bude upravo politički potop i(li) ne dao onaj o’zgo „ukop“ njihovog političkoga pastira!

Zacrtana radna akcija je sa ciljem da razvlači odnosno da se odugovlači sa radom u Anketnom odboru i ostalim odborima i radnim tijelima gdje opozicioni poslanici ili članovi partije DRPS-ovaca imaju odlučujuću riječ ili zamjeničku ulogu podpredsjednika!

Pa tako da se to sve otegne i rastegne i potraje nekoliko mjeseci dok se na organizuju na nekom drugom političkom principu sa istom (na)mjerom i ciljem spašavanja odnosno odbrane od odgovornosti, a koju je imao samom činjenicom da je bio u sedmostrokom mandatu premijer i u dvostrukom mandatu predsjednik Monten(ij)egra odnosno države Crne Gore!

Da ne (pro)pustim izjavu ostavke poslanika A. Nikolića, koju je obrazložio ne hajući da izrečeno ima veliki eho zadaha na političku prošlost DRPS-ovaca i posebno poslanika iz njihovih redova u crnogorskom parlamentu u prethodne tri decenije, i naravno na njihovog političkog lidera i „počanoga predsjednika“, sa kraćim komentarom odnosno citatima izvodima iz sk

Kaže, poslanik A. Nikolić, da je to „protest protiv vladajuće većine i Vlade“, jer „oni simuliraju demokratiju“, te da DPS u tome neće učestvovati! „On tvrdi da su pojedinci iz vlasti ovim Anketnim odborom htjeli da isperu biografije Sedmog bataljona“.

Pominje čak i bjegunca Miloša Medenicu dovodeći ga u neku vezu-sponu sa Milom Đukanovićem odnosno da su se tek „sada njega sjetili”, I tako dalje i tome slično šta sve neće A. Nikolić da upotrijebi u cilju političkog pranja Milove vladavine  sa teretom od tridesetak afera koje su ga zakucale na tronu državnika  u dva mandata predsjednika države Crne Gore!

Onaj ko i malo bolje poznaje ili je živio u Crnoj Gori u vremenu političke diktature Mila Đukanovića taj dobro prepoznaje riječi koje izgovara poslanik A. Nikolić, a one su poput one „lucidne“ izjave „ako nećete, moraćete se jednom, navići“!

Ulogu političku koju je preuzeo poslanik A. Nikolić, kao neki njegovi bivši politički drugari držeći u ruci štafetnu palicu hoće pošto po to da makar malo prepere politički biografiju svoga političkoga idola.

Dakle, sve neka bude i ako (ne)  može, samo da „spas“ ne bude zamijenjen sa „haps“!

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi