Ne zna se ko sve ima biznis kartice u državnom sektoru, koliko se troši…

Kako se koriste biznis kartice u državnoj upravi i državnim kompanijama, kome se sve dodjeljuju, koliko se troši i na šta, pitanja su koja ovih dana intrigiraju crnogorsku javnost.

Sve ovo je aktuelizovano nakon što je javnost saznala da je predsjednik Odbora direktora Željezare Nikšić, dijela Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), Marko Perunović između 27. i 28. maja uplatio sa službene platne kartice 19 puta po hiljadu eura u jednoj kladionici. Perunović je zbog ovoga podnio ostavku, a zbog navedenog slučaja je formiran predmet u Osnovnom državnom tužilaštvu u Nikšiću.

Ova informacija je izazvala burne reakcije javnosti, ali i podstakla da se postavi pitanje ko u državim kompanijama sve ima biznis kartice, ko određuje kome će ih dati, koliko mogu sa niih da troše. CdM je ovim tragom pitao i CEDIS ko sve u kompaniji ima kartice, koliki je limit, a kolika potrošnja.

U CEDIS-u 22 kartice, imena kriju

CEDIS kaže da su dodijeljene 22 biznis kartice, ali ne kažu kome su ih konkretno, imenom, dodijelili.

“U skladu sa Odlukom predsjednika Odbora direktora odobreni su godišnji troškovi poslovne reprezentacije Izvršnom direktoru za 2023. godinu, kojom je određen i limit u iznosu od 2.000 eura. Odlukom Izvršnog direktora odobreni su godišnji troškovi poslovne reprezentacije za 2023. godinu i utvrđeni limiti: Predsjedniku Odbora direktora, na iznos od 2.000 eura, rukovodiocima direkcija na iznos od 900 eura, ostalim članovima menadžmenta na iznos od 700 eura i šefovima Centara za održavanje, mjerenje I lokalno upravljanje mrežom na iznos od 400 eura”, navode u CEDIS-u.

Kako dodaju, postojanje biznis kartica poslovna praksa savremenih preduzeća i u CEDIS-u se, tvrde, više nego domaćinski koriste.

“Ukupan limit na 22 biznis kartice iznosi 17.500 eura od čega je u prvih pet mjeseci kada smo imali posjednji presjek, utrošeno 2.757,34 eura što govori u prilog činjenici da naše kolege brinu o sredstvima preduzeća i troše samo koliko je neophodno. Takav slučaj je bio i prošle godine kada je na svim karticama ukupno utrošeno sredstava manje od dozvoljenog limita. CEDIS se ubraja u najveće kompanije u Crnoj Gori kako prema značaju za društvo tako i prema broju zaposlenih. A tako je oduvijek i bilo. Broj od ukupno 22 kartice u takvoj kompaniji je veoma mali, da ne kažemo zanemarljiv, kao i količina sredstva koja su na raspolaganju menađžmentu a koju oni, kako vidite iz odgovora, troše racionalno”, naveli su u CEDIS-u.

Ekonomska analitičarka Mila Kasalica je za CdM komentarisala slučaj “biznis kartica”.

STOP za trošadžije na grbači preduzeća, uprava…

Ona za CdM kaže da političari/rke skloni trošadžijskom-po-grbači-preduzeća/ ministarstava/ uprava/ institucija/ agencija trebalo bi da nikad više ne uđu u bilo koju strukturu upravljanja i rukovođenja.

“Nedavni incident “devetnaest puta po hiljadu eura za podmirenje ličnog duga” treba se gledati sa dva stanovišta: ljudskog i sistemskog. Ljudski, zavisnost je ozbiljno medicinsko stanje, koje kao zajednica ne smijemo da stavljamo u kontekst bilo kakvog političkog i/ili javnog nadgornjavanja”, istakla je Kasalica.

Međutim, ističe, sistemski, kao zajednica našli smo se na vjetrometini intelektualno-ubuđalog, koja potvrđuje da nemamo hrabrosti da uvidimo da, iako su novci navodno uzeti “nesmotrenošću” (citat), a potom vraćeni na račun privrednog društva, takvo neposlovno ponašanje je EPCG morala odmah da kazni i objelodani, iako je u pitanju njihova zavisna kompanija.

“A odlučili su suprotno, do objavljivanja bruke preko interesno-fokusirane nvo, koja opet nesistemski slijedi partiju, čiji su lideri iz kabineta države Crne Gore sredstvima ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje formirali partiju, a sad bi trebalo da ih vidimo kao etičke gromade koje čuvaju “budžet”, navela je ona.

Nemilosrdno bahaćenje

Kasalica, kaže da je nedavni incident ogolio neprijatne činjenice o tome koliko je nemilosrdnog bahaćenja sa poslovnim karticama ukupne zajednice članova-nica upravljačko-rukovodećih struktura kompanija u državnom vlasništvu.

“Mali broj iz ove zajednice zna da se mora početi ozbiljno promišljati o posljedicama ovakve krize, s ciljem da se nauči iz neprijatnog iskustva. Iako ovakvi incidenti socijalno i sistemski oduzimaju tračak nade, ne smiju razvojno da nas poraze. Nije se desilo ništa što nije bilo za očekivati, a što ovih dana možemo čitati u vezi raspojasanosti u raspolaganju sredstvima preko poslovnih kartica/ poslovnih računa ostalih energetskih kompanija”, navodi ona.

Ta, kako je naziva, neumorna psihologija nenajedenosti u osionosti je samouništila časnost onoga što se nekada zvalo “tekovine 30-og avgusta”, a što je rezultiralo reformskim potonućem oko kvaliteta rada u kompanijama u državnom vlasništvu.

Prema njenim riječima, u sektorima finansija državnih kompanija “njihovi”-prokuženi su zamijenjeni “našima”, u većini željnih kolektovanja golemih zarada i/ili lumpovanja u slamanju službenih automobila.

“Tako je nastavljena tradicija nepoštovanja kvaliteta finansijskih izvještaja privrednih subjekata, koju igrankom namjernog u neznanju ni dan danas, niko nije mijenjao, iako se Vlada Crne Gore krajem jula prošle godine obavezala da praćenje fiskalnih rizika privrednih društava u državnom vlasništvu, saglasno agendi EU pridruživanja, snažno reformiše. Ova agenda je sadržavala praćenje finansijskih performansi, kao i reforme ko smije da uđe u upravljačko-rukovodeće strukture državnih preduzeća. Nije se mrdnulo od mrtvog slova na papiru, što je bilo ispunjavanje političkih neformalnih želja kroz nečinjenja iz straha od strane lidera državne uprave”, ističe.

Dopunski, podvlači ona, čitavo tržište većine tobož računovođa, finansijera, analitičara, brokera, dilera, revizora višedecenijski je zarobljeno nedostojnošću u neradu dva neodrživa instituta, kojima je ministar finansija nestrateški, nedavno pridodao i komoru poreskih savjetnika, okamenjujući prakse netačnosti u praćenju poslovnih transakcija.

“U odsustvu unaprjeđenja agende znanja, snaženja izvještajne transparentnosti, koji sinergetski i organski šire poreski obuhvat, završava se u ovom tekućem stanju da ukupna suma preduzeća u privatnom vlasništvu, uz banke, osiguravajuće kuće i sl. privatne poslovne strukture, čitaju lekcije o ozbiljnom, održivom poslovanju i ispunjavanju poreskih i ostalih obaveza, dok istovremeno trpe ridikulne prozivke nedostojnih iz državnih upravnih struktura”, ocjenjuje Kasalica.

Kako riješiti problem?

Jasno ukazuje da se identifikovani problem ne rješava ukidanjem kartica, nego snaženjem internih kontrola i procedura kojima će se unaprijed znati politika određivanja limita/ šta znači kad se zaduži poslovna kartica/ šta se smije/ šta se ne smije/ šta je politika automatske odgovornosti kad se utvrdi bilo kakva zloupotreba.

“Ili rječitije a kroz primjer: nekad smo brukali premijera jer je sa poslovne kartice kupljen donji veš i čarape, a trebali smo pozadinski diskretno da mu oduzmemo dnevnice i strukovno batalimo naglašenosti u naslovima preko medija. Sada smo se upoznali sa ljudskim slabostima koje su ugrozile reputaciju najvažnijeg privrednog subjekta zemlje.
Kao zajednica nema što da se zgražavamo, kada je radna (ne)kultura u državnim kompanijama zasnovana na bastalo- im-je busanjima u prsa junačka”, kaže ona.

Kasalica kaže da kontinuitet nezajažljivosti, a kada se bilo ko domogne poslovne kartice, nastavljen je neovisno da li je promijenjena politička garnitura na čelu kompanija u državnom vlasništvu.

“Takvo ponašanje u neposlovnosti nije odraz nepoštovanja države, već duboko nepoštovanje odgovornosti u radu na top-pozicijama u javnoj upravi. Političari/rke skloni-trošadžijskom-po-grbači-preduzeća/ ministarstava/ uprava/ institucija/ agencija trebalo bi da nikad više ne uđu u bilo koju strukturu upravljanja i rukovođenja. Međutim, takvo sistemsko-kičmeno promišljanje nije prijemčivo crnogorskom uvriježenom ukrivanju u nehrabrosti o tome da ne želimo da vidimo koliko smo kao zajednica nesposobni da poštujemo zajedničku kuću: crnogorsku ekonomiju”, kaže ona.

Zbog toga, kako dodaje, i prisustvujemo ovim tekućim igrankama relativizacije u stilu “pa nije to toliko mnogo para”.

“ A, jedan euro otet-u-neopravdanosti-troška od privrednog subjekta simbol je najgoreg o nesnosnoj sistemskoj nebrizi”, zaključila je Kasalica u izjavi za CdM.

(CdM)