Piše: Kasper I
U politici, kao i u životu, postoje riječi koje se izgovore u trenutku, ali posljedice ostanu mnogo duže nego što traje sam govor. Političari često zaboravljaju da svaka izrečena rečenica ima težinu, da svaka uvreda, svaka podjela i svako nepotrebno podizanje tenzija ostavlja trag. A tragovi u društvu nijesu kao tragovi na papiru koje je lako izbrisati.
Postoji ona narodna izreka: ne zabadaj trn u zdravu nogu. Naizgled jednostavna, ali veoma mudra poruka. Kada je nešto zdravo, ne treba ga povređivati bez potrebe. Jer rana koja nastane može da zaraste, ali ožiljak ostaje. A kada se jednom zabije trn, nije problem samo bol u tom trenutku – problem je što zbog jedne male povrede pati cijelo tijelo.
Isto je i sa društvom.
Političke poruke, posebno one koje dolaze od ljudi koji imaju moć i odgovornost, ne završavaju se na partijskim skupovima, televizijskim emisijama ili društvenim mrežama. One ulaze u domove, među porodice, među prijatelje, među ljude koji možda drugačije misle, ali koji moraju nastaviti da žive zajedno.
Zato političari moraju imati mjeru. Kritika je dio demokratije, razlika u stavovima je normalna, ali postoji granica nakon koje politička borba postaje udar na same temelje društva. Kada se ta granica pređe, ne povređuje se samo politički protivnik – povređuje se zajednica.
Najlakše je zabosti trn. Dovoljna je jedna teška riječ, jedna nepromišljena optužba, jedno etiketiranje. Ali mnogo je teže poslije liječiti posljedice. Jer ljudi pamte. Pamte nepravdu, pamte poniženje, pamte trenutke kada su se osjećali napadnuto ili omalovaženo.
A društvo je kao tijelo – ako jedan dio pati, prije ili kasnije osjetiće to svi. Rana na jednom mjestu može izazvati slabost cijelog organizma. Tako i političke podjele, ako se stalno produbljuju, ne ostaju samo između političkih tabora. One se prelijevaju na svakodnevni život, na odnose među ljudima, na povjerenje i budućnost.
Zato bi svako ko se bavi javnim poslom morao prije nego što izgovori neku riječ da se zapita: da li ovim gradim ili rušim? Da li liječim postojeću ranu ili zabijam novi trn?
Jer zdravu nogu treba čuvati. Ne zato što je savršena, već zato što je potrebna cijelom tijelu.
Politička pobjeda traje jedan dan, jedan mandat ili jedan izborni ciklus. Ali riječi i podjele mogu ostati mnogo duže. A kada se jednom zabije trn, vrijeme možda ukloni bol, ali ožiljak često ostaje za cijeli život.
Zato – prije nego što posegnete za trnom, razmislite da li njime povređujete samo onoga kome je namijenjen ili cijelo „tijelo“ kojem svi pripadamo.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
