Ne smije se niko klati!
Piše: Mitar Radonjić
Prateći medije nisam mogao da ne primijetim glasno ćutanje ,,gradžanista“, (N)VO sektora, boraca i ,,borkinja“ za ljudska prava, ambasada i dežurnih dušebrižnika na više nego brutalne prijetnje predsjedniku Opštine Nikšić dok itekako pamtimo sve osude koje je klika prethodno pobrojana plasirala kad se pojavila njegova fotografija sa neke predstave. Toliko o objektivnosti i iskrenosti a ponajviše o iskrenoj namjeri u oblasti zaštite prava bilo kojeg građanina.
Ne prođe mnogo, svega dan ili dva kad jedan reče svim Albancima je matica Albanija. Muk. Tišina. Psssst – da se onaj čips što ne uvrijedi pa nas napušti kukala ni kuka, još slanoću njegovu ne osjetismo. Ovaj je iskazao pripadnost Albaniji a ovaj Srbiji – u čemu je razlika?
Čekaj malo, majka mu stara – ovoga iz Nikšića i porodicu mu pojedini biše da zakolju i oči da izvade što se javno deklariše kao Srbin a ovaj drugi što propagira Albansku misao to može jer mu Zakon dozvoljava da ima svoju identitetsku misao. Koliko mi je poznato i Srbi imaju Zakonom i Ustavom propisana svoja prava, kao i uostalom sve druge nacije u Crnoj Gori.
Krajnje zanimljivo kao fenomen – Srbin ne smije Albanac smije. Može biti i tema nekog naučnog rada.
Da se razumijemo – nemam ništa protiv toga da se Albanci osjećaju kao Albanci, Crnogorci kao Crnogorci, Rusini kao Rusini, Bošnjaci kao Bošnjaci ali ne možemo nikako Srbina ubiti jer se osjeća kao Srbin već mu moramo ( da, moramo jer to Zakon i Ustav nalažu ) omogućiti kao i ostalima da se može nacionalno izjašnjavati. Ili da možda onda niko ne može? Evo ne znam, ostavljam na sud javnosti, ovo je ipak samo moje mišljenje.
Kako god, policija je hapsila i za mnogo manje a kamoli za ovako brutalne prijetnje pa očekujem da će se počinioci pronaći jer ukoliko dozvolimo ovakvo ponašanje danas, sjutra će to moguće je izazvati revolt, pa ne daj Bože i neko drugi nekome kakvu prijetnju da uputi.
Vidite, može se meni svidjeti ili ne nečije političko djelovanje, mogu se složiti ili ne sa nečijim stavom o pripadnosti ali nikoga ne mogu klati, ne mogu mu oči vaditi niti na bilo koji način prema njemu preduzimati radnje u smislu napada na život i tijelo.
Sve u svemu, moramo govoriti o negativnim pojavama, moramo takve pojave osuditi bez obzira sviđa li nam se osoba kojoj su prijetnje upućene ili ne, jer na kraju krajeva radi se o našem građaninu, našem komšiji, nečijem mužu, ocu i sinu pa ako sad dozvolimo da li će se onda dozvoliti i isto ili slično nama kad se desi?