Ne počinje sve sa Ilonom Maskom

Piše: Miodrag Lekić

Na dva mjeseca do zvaničnog predsjedničkog starta Donalda Trampa, jedna od najaktuelnijih tema u američkoj i svjetskoj javnosti odnosi se na pojavu i mogući politički uticaj biznismena Ilona Maska na američkog predsjednika.

Poznati su dosadašnji vrlo prisni odnosi Trampa i Maska, posebno tokom predsjedničke kampanje, koji su dali vidljive rezultate. I to u obostranu korist – političku i ekonomsku.

Ostaje pitanje u kojim formama će se nastaviti njihova saradnja, pri čemu ima i onih koji ukazuju i na moguću anomaliju potencijalno visokog uticaja moćnog biznismena, jednog od najbogatijih na svijetu, na američku politiku.

Pritom se zaboravlja da u američkoj istoriji ima dosta primjera veoma bliske saradnje predsjednika države sa ličnostima iz svijeta biznisa, posebno finansija i bankarstva.

U kraćem pregledu novije američke istorije može se uočiti da je predsjednik Frenklin Ruzvelt za svog ministra finansija izabrao bankara Henrija Morgentaua. Prema mnogim ocjenama, Morgentau je bio glavni i uspješni strateg američke ekonomije u periodu Drugog svjetskog rata.

Predsjednik Džon Kenedi pozvao je Roberta Maknamaru, predsjednika moćne američke automobilske kompanije „Ford“, i povjerio mu položaj ministra odbrane Sjedinjenih Američkih Država.

Ne mala iskušenja političkog, vojnog i posebno finansijskog karaktera čekala su Maknamaru tokom obavljanja funkcije ministra odbrane – od njegovog plana (neuspješnog) invazije na Kubu i zbacivanja Fidela Kastra, pa do perioda Vijetnamskog rata.

Lično svjedočanstvo iz tog perioda Maknamara je ostavio u svojim memoarima „U retrospektivi: tragedija i pouke Vijetnama“.

Maknamra je februara 1968. napustio položaj ministra, vratio se ekonomskim poslovima i postao predsjednik Svjetske banke, na čijem čelu je ostao sve do 1981. godine.

Globalna bankarska grupacija „Goldman Saks“, koja se bavi trgovinom hartija od vrijednosti i investicionim bankarstvom, svojim kadrovima je u nekoliko navrata postala rasadnik za najviša mjesta u državnoj ekonomiji.

Bankar iz te organizacije Robert Rubin bio je od 1995. do 1999. ministar finansija u vrijeme administracije Bila Klintona.

Iskusni bankar sa Vol strita Henri Hank Paulson, zagovornik jakog dolara, postao je najbliži saradnik američkog predsjednika Džordža Buša Mlađeg, koji ga je imenovao za ministra finansija.

Ne ulazeći u konkretne radne bilanse američkih predsjednika sa istaknutim ličnostima iz svijeta biznisa i finansija, navedeni pregled pokazuje da bliska saradnja – i to u usponu – između Donalda Trampa i Ilona Maska nije novina u Americi. Naprotiv, radi se o tradiciji američke političke i državne prakse. Po svemu sudeći, Ilon Mask je nastavljač takve tradicije.

Uostalom, treba sačekati razvoj događaja i definitivni sastav tima starog-novog američkog predsjednika, kada će se moći jasnije sagledati forme i domašaji saradnje zasad pobjedničkog tandema Mask–Tramp.