Ne može se biti za Evropsku uniju a protiv Otvorenog Balkana: Regionalna saradnja će pomiriti Crnu Goru sa komšijama, ali i samu sa sobom!

Inicijativa Otvoreni Balkan ponovo je ušla u žižu javnosti nakon što je Ministarstvo evropskih poslova na čelu sa sada već bivšom ministarkom Jovanom Marović
objavilo analizu gdje se navodi da priključivanje Crne Gore toj inicijativi nije dobar potez i da će to dovesti do ekonomskog kolapsa.

Podsjećamo, priča oko Otvorenog Balkana ponovo se aktuelizovala nakon što je lider SNP-a Vladimir Joković kazao da vjeruje da će Vlada Dritana Abazovića biti ta koja će potpisati priključenje Crne Gore inicijativi Otvoreni Balkan.

„Neki u Crnoj Gori se tome suprotstavljaju. (Predsjednik Savjeta EU) Šarl Mišel nam je rekao da je to dobra ideja, da je Otvoreni Balkan dopuna Berlinskog procesa. (Specijalni američki izaslanik za Zapadni Balkan) Gabrijel Eskobar je rekao da je Otvoreni Bakan treći stub američke politike na Balkanu. (Evropski komesar) Oliver Varhelji je rekao da bi Crna Gora trebalo da pristupi toj inicijativi“, naveo je Joković i dodao da je Otvoreni Balkan čisto ekonomsko pitanje.

Međutim, ova priča je još više dobila na značaju nakon što je resor bivše potpredsjednice Vlade Jovane Marović objavio analizu gdje se govori da to nije dobra inicijativa po Crnu Goru. Tog dana je ministarka i potpredsjednica Vlade podnijela ostavku na to mjesto, ali i na sve funkcije unutar građanskog pokreta URA.

Nakon toga uslijedile su brojne analize ali je i više nego očigledno da je Otvoreni Balkan razlog njene ostavke. Opšte je poznato da je premijer u tehničkom mandatu zagovornik regionalne saradnje ali i dalje sa dozom opreznosti pristupa ovoj regionalnoj inicijativi. Naravno, uslijedile su očekivane reakcije DPS-a koji papagajski ponavljaju već „izlizane“ floskule kako Crna Gora zbog toga skreće sa evropskog puta, kako je to inicijativa Velike Srbije i Velike Albanije gdje nestaje Crna Gora što nipošto nije tačno.

Naime, kako je više puta pri promociji Otvorenog Balkana, to je naprosto primjenjivanje svih evropskih vrijednosti i standarda ali u okvirima Zapadnog Balkana, koji svakako teži ka Evropskoj uniji. To bi faktički bio prostor u kom dolazi do slobodnog protoka ljudi, roba i usluga, kapitala, ideja, radne snage – sve ono što su vrijednosti Evropske unije.

Imavši ovo u vidu, ne mogu se zastupati evropske vrijednosti, kako to u pokušaju rade DPS, SD, SDP ali i bivša ministarka Jovana Marović a da niste spremni da to primijenite u sopstvenom regionu. Ovo svakako dobija još veću težinu ukoliko se uzme u obzir ekonomska kriza koja je izazvana ratom u Ukrajini. Evropske zemlje svakako ulaze u krizu a po logičnom slijedu događaja, očekuje se da se one reflektuju i na naš prostor što je svakako nezaobilazno. Imavši ovo u vidu, je li logično kopati se sve dublje u rovove svog dvorišta ili je bolje sarađivati sa komšijskim zemljama i koristiti i njihove resurse kako bi krizu što lakše podnijeli?

Svakako, svijet se promijenio a i sama Evropska unija se, recimo, nije snašla prilikom korona krize. Poznato je da su se dugo čekale vakcine iz Evropske unije ali da je na kraju država koja je poslala prvi kontigent vakcina Crnoj Gori bila upravo – mrska Srbija! Takođe, poznat je i slučaj sa respiratorima kada je tadašnji koordinator NKT-a Milutin Simović kazao „hvala ali ne trebaju nam“ pokazavši neodgovornost prema svojim građanima ali i nepostojanje volje za saradnjom.

Ipak, građani Crne Gore vole Srbiju i srpski narod i sa njim žele da sarađuju. Isto važi i za građane Albanije i Makedonije ali i građane Bosne i Hercegovine koji su takođe potencijalna članica OB-a. Svakako, regionalna saradnja je definitivno bolja od nesaradnje.

A sve ovo dolazi i nakon uzimanja u obzir činjenice da glavni spoljnotrgovinski partneri Crne Gore jesu upravo zemlje regiona a interes Crne Gore je da upravo saradnju sa tim zemljama i jača.