Piše Aleksandar Novović
Svaki put kad čujem da krvomutničke i trovačke DPS, SD, SDP i paramecijuma LP zovemo opozicijom, nije mi pravo. To mi djeluje kao veliki eufemizam i nesvjesno i nenajmjerno stavljanje ovog ljudskog šljama u neki civilizovani aspekt – gdje im nije mjesto. Sebe smatram opozicijom; mnoge ljude koji su kao i ja svjesno odlučili da budu meta onog bolesnog režima smatram opozicijom; partije, kakve god da su, koje su se borile protiv ove OKG OFFSHORE POPEK osovine smatram opozicijom.
Dosta godina je prošlo da bi se ispekao i dokazao taj status opozicije i značio je prije svega hrabrost. Pa onda i istrajnost, principe, međusobna neslaganja i ponovna usaglašavanja. Značio je čak i hazardesrstvo kad ideš bez plana B; kad te roditelji, prijatelji, familija pitaju “što će ti to”.
Sve je to bila opozicija. I dugo je trajao taj status, začinjen prijavama, špijanjima, suzavcima. Odgovaralo se tekstovima, transparentima, protestima.
Kao opozicija, bez obzira voljeli NATO i EU, pozivali smo tadašnji krimino-stabilokrataki DPS da se ne kriju iza međunarodnih partnera i etietiraju nas kao radikalne, nego da bar poštuju vrijednosti tog svijeta ka kojem nas navodno vode.
Eto pali su sa vlasti i samo rovare. Instrumentalizuju, opet se kriju ospod tuđih plaštova, druge isturaju ispred sebe. Eto se ne slažu sad ni sa EU da Crna Gora dobija pozitivnu ocjenu, oni bolje znaju od EU? Zato nas i nisu oni uveli u EU, jer ne kriminal bio isplativiji.
I ovako bih do sjutra. Međutim, poenta je: Ne dozvoljavam da se ove štetočine, lažovi, lopovi , stipendisti kriminala i sociopate nazivaju opozicijom. Oni su samo hulje koje nisu na vlasti, ali nisu opozicija, velika je to riječ za njih.
(Izvor: Fejsbuk/Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)
