Ne daj Bože da se političari slože
Piše: Mitar Radonjić
Pregovori i razgovori su u toku. Data je pauza do daljnjeg, ali da li građani mogu čekati do daljnjeg? To je ključno pitanje. Naši politički prvaci moraju shvatiti da je na njima možda i najveća odgovornost do sada jer moraju opravdati povjerenje dato im 30-tog avgusta 2020 godine, moraju opravdati povjerenje čovjeka koji se uzdigao na nebo i bio najzaslužniji za veličanstveno sabranje vjerujućeg naroda čija je energija i dovela do pada prethodnog režima, uz Božju pomoć.
Pitam se – ako smo za vrijeme najveće moći prethodnog režima uspjeli da se saberemo, ujedinimo i zajedništvom pobijedimo nečastive politike zašto onda sad ne možemo? Da li je to zbog toga što nema onoga koji nas je sabrao ili je nešto drugo u pitanju? Ostavio bih čitaocima da sami zaključe ali ono što ću reći je da, ako ni zbog čega drugog, ono bar zbog uspomene na najvećeg menju nama čije ime nijesmo dostojni da pomenemo, moramo sujetu i usko partijske interese staviti po strani i naći model saradnje bez obzira na ono što je bilo u prošlosti jer oni protiv kojih se borimo itekako umiju, znaju i hoće da se prekomponuju, nerijetko i poneku našu slabu kariku da prekinu i da pokušaju da se iskobeljaju iz blata u kojom su se našli nakon 30-tog avgusta.
Pitam se, da li smo dostojni vlasti koju smo osvojili, da li smo dostojni epiteta koje smo sami sebi dali, da li smo zapravo mi oni koji trebaju promjenu donijeti ovom narodu i povesti ga putem prosperiteta? Želim da vjerujem da jesmo, ali to ne pokazujemo i ne ponašamo se u skladu sa tim. Da li smo se možda štokholmski navikli da bivstvujemo u opozicionim klupama bez da preuzmemo odgovornost za prijeko potrebne reforme. Ne znam, ali ono što znam je da se moramo ujediniti, moramo se sabrati i moramo nastaviti putem svjetlosti koji nam je najveći među nama ukazao i pokazao a oni koji su nam oponenti konstantno govore – ne daj Bože da se političari slože; i upravo je to ono što ih najviše boli – nijesu uspjeli ubiti Boga u nama ali se svojstveno njima trude a nama bi mnogo bolje bilo da se dozovemo i zaista preuzmemo odgovornost i pokažemo da smo dostojni.