Nastavlja se nepravda prema bivšim radnicima GP „Radnik“: Borba za prava traje duže od tri decenije
Borba nekadašnjih radnika bjelopoljskog građevinskog preduzeća „Radnik“ za uskraćena prava iz radnog odnosa traje već tri decenije.
Naime, bivši radnici pravdu traže još od kada je njihovo preduzeće 1992. godine otišlo u stečaj, a oni završili na birou rada.
„Bili smo zamorče tadašnje vlade i prvi u Crnoj Gori otišli smo u stečaj. Kazali nam da se to tako radi, da se prijavimo na biro rada i da će nas brzo sve vratiti na naša radna mjesta. Međutim, niko od nas nije se vratio na radna mjesta u ovom nekadašnjem građevinskom gigantu, koji je gradio zgrade i fabrike ne samo u Crnoj Gori, već i na prostoru nekadašnje Jugoslavije, a imao je svoju poslovnicu i u Njemačkoj. Imali smo preko hiljadu i po zaposlenih – vrsnih zidara, staklara, armirača… I sve odjednom nestade kao da nas nikad bilo nije“, kaže Svetozar Čabarkapa, predsjednik Odbora obespravljenih bivših radnika GRO „Radnik“.
Međutim, vlade se mijenjaju, ali ne i neodgovoran odnos vlasti prema nekadašnjim građevincima iz Bijelog Polja.
Uzalud podnosili krivične prijave
Čabarkapa kaže da su bezuspješno podnosili krivične prijave protiv više lica za koja su sumnjali da su izvršila krivično djelo zloupotreba položaja u privrednom djelovanju.
“ Tužili smo više lica zbog sumnje da su nakon obustave stečajnog postupka nad GRO „Radnik“ i odluke suda da se odobri odluka stečajnog dužnika o transformaciji preduzeća u dioničarsko društvo izvršili podjelu preduzeća na nekoliko manjih i da su tako, protivno tada važećem Zakonu o preduzeću i Zakonu o svojinskoj i upravljačkoj transformaciji, izvršili podjelu na pet akcionarskih društava. Pritom nas radnike uopšte nijesu evidentirali kao vlasnike akcijskog kapitala“, ističe Čabarkapa.
Čabarkapa podsjeća da je rješenjem Privrednog suda od 13. januara 1992. godine otvoren stečaj u „Radniku“. Ipak, od toga dana pa do danas bivši radnici nisu uspjeli da dobiju ništa od svoje nekadašnje firme.
„Nadležno tužilaštvo je na osnovu naše krivične prijave donijelo odluku da je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja. A zakonom je propisana kazna zatvora od tri mjeseca do pet godina. Ovako smo dovedeni pred svršen čin. Kasnije smo pokušavali da se obratimo Vladi da nam pomogne da dobijemo otpremnine (dobili smo onu od 1.900 eura) kakve su dobijali radnici u preduzećima u Podgorici i Nikšiću. Pokušavali smo da svoja prava ostvarimo mirnim i dostojanstvenim putem, da ne blokiramo magistralu, iako smo svjesni da drugi svoja prava ostvaruju baš na taj način. Okupljali smo se na bjelopoljskom gradskom trgu, ispred zgrade Opštine. Pokušavali smo sve što je u našoj moći, ali efekta nije bilo. Niko nije želio da nas čuje“, kaže Čabarkapa.
On je najavio da će ponovo aktivirati svoje zahtjeve za otpremnine.
“ Sačekaćemo da se formira novi saziv Skupštine i Vlade, a onda ćemo preduzeti korake da konačno dobijemo ono što smo svojim mukotrpnim radom zaradili. Istina, nije nas ostalo puno, ali ćemo biti odlučni u svojim zahtjevima“, poručio je Čabarkapa.
DAN